Šta je to etanolska ablacija?
Perkutana etanolska ablacija je prvi puta primjenjena 1983. godine od strane japanskih ljekara. Od tada, pa sve do danas se etablirala kao najčešće korištena od svih ablativnih tehnika zbog svoje jednostavnosti i male cijene. Kada kažemo ablativne tehnike – tu spadaju sve one medicinske tehnike kojima se uništava određeni dio tkiva, najčešće tumori, a bez primjene hirurških procedura. Dakle, kako je vidljivo radi se o relativno staroj tehnici koja se kontinuirano usavršava kako bismo postigli što bolje rezultate.
Priprema i preduslovi za proceduru
Priprema pacijenta se sastoji u vađenju određenih nalaza kako bismo provjerili faktore zgrušavanja krvi i broj krvnih pločica jer je krvarenje kao komplikacija najčešće. Takođe prethodno radimo i CT ili MR jetre kako bismo precizno znali broj i veličinu promjena u jetri. Ovo nam je bitno jer ovako biramo pacijente za proceduru shodno važećim svjetskim kriterijima.
Naime, ovom procedurom mi možemo tretirati promjene do 50mm veličine ili do 3 promjene čiji ukupni, sabrani promjer ne prelazi 50-60 mm. Takođe, ne mogu se tretirati tumori u blizini većih krvnih sudova ili žučnih vodova, jer prilikom ablacije tumora, dolazi do uništavanja susjednog zdravog tkiva, te bi moglo doći do oštećenja zida krvnog suda i posljedično ozbiljnih, pa čak i smrtonosnih unutrašnjih krvarenja. I upravo ovi kriteriji su glavna prepreka za liječenje onih pacijenata koji imaju mnogostruke promjene u jetri, a koji nam se najčešće javljaju.
Tehnika izvođenja
Princip izvođenja perkutane etanolske ablacije je vrlo jednostavan. Pod kontrolom ultrazvuka, posebno konstruisanom iglom koja na vrhu ima raspoređene bočne otvore, ljekar ulazi u tumorsku masu, te potom ubacujemo 96%-ni alkohol u tumor u količini koju prethodno izračunamo na osnovu veličine tumora.
Alkohol je otrov za sve ćelije i na sve ćelije djeluje isto – dakle i na zdrave i na bolesne. Mi ciljano ubrizgavamo alkohol u tumor čime primarno djelujemo na tumorske ćelije koje želimo da uništimo, ali isto tako uništimo i jedan uski prsten zdravih ćelija u okolici tumora. Djelovanje alkohola je dvojako: on prvo dovodi do dehidratacije ćelija – dakle njihovog sušenja, uz istovremeno djelovanje na ćelijski zid koji puca pod njegovim djelovanje. Sekundarno djelovanje je što alkohol dovodi do tzv.denaturacije proteina ćelije, dakle do promjene hemijskih svojstava ovih proteina. Sve u konačnici dovodi do željenog rezultata – a to je smrt ćelije.
Procedura se izvodi u lokalnoj anesteziji i traje 20-tak minuta i obično je potrebno 2-6 ovakvih tretmana da bi se tumor uništio. Dakle sama procedura traje 20 minuta, ali se tumor ne liječi za ovo vrijeme jer je često potrebno nekoliko ovakvih tretmana. Liječenje raka jetre za 20 minuta je za današnju medicinu još uvijek dalek cilj. Tretman se može ponavljati dok ne budemo zadovoljni ishodom. Zavisno od veličine tumora, nekada je potrebno 8-10 sesija kod većih promjena. Liječenje tumora jetre je multidisciplinarni posao – i ovo se radi zajedničkim radom gastroenterologa, hirurga i onkologa, tako da zavisno od tipa tumora – može slijediti neki tip hemoterapije ili čak i operacije.
Ukoliko nema komplikacija pacijent se otpušta sljedećeg dana kući. Savjetujemo mirovanje prvih dana, bez jakih fizičkih aktivnosti. Takođe, pacijentu se daje savjet da prati simptome – pojava odloženog bola ili povišene temperature je mogući znak komplikacija, tako da se u tom slučaju trebaju odmah javiti centar gdje je procedura učinjena.
Nuspojave i komplikacije
Svaka medicinska metoda ima svoje posljedice i nuspojave, pa tako i etanolska ablacija. Srećom, kod etanolske ablacije, ove nuspojave su blage i najčešće se javljaju neposredno nakon procedure u obliku bola koji nastaje zbog kontakta alkohola koji može da curi iz jetre na trbušnu maramicu. Međutim, postoje metode kojima se ovo može u velikoj mjeri prevenirati.
Kada su u pitanju komplikacije – krvarenja je najčešće, jer postoji mogućnost da alkohol ošteti zid većeg krvnog suda; takođe se bojimo i oštećenja zida žučnih vodova, ali to je manji problem. Nakon što uništimo tumor, na njegovom mjestu nastane šupljina ispunjena proizvodima raspada ćelija tumora, tzv. sterilni absces – nekada se taj absces ipak može inficirati, tako da je i to jedna od mogućih komplikacija.
Uspješnost procedure
Etanolska ablacija kao i većina drugih ablativnih tehnika može postići odumiranje tumora u procentu od 90-100% zavisno od veličine – generalno gledano, što je tumor manji, to je procenat odumiranja veći. Najbolji rezultati se postižu sa primarnim tumorima jetre, tzv. hepatocelularnim karcinomima. Kada su u pitanju mali tumori jetre, svjetske studije pokazuju da nema osobite razlike u ishodu između pacijenata koji se tretiraju ablacijom i onih koji se operišu.
Sa metastazama, rezultati su skrominiji i ovdje ablacija ima više palijativnu ulogu u svrhu produžavanja života pacijenta. Otprilike, nakon uspješnog liječenja, stepen recidiva – povratka tumora na istom ili drugom mjestu je oko 50%. Sa ablacijom ste u prednosti, što proceduru opet možete ponoviti i spriječiti da tumor naraste. Takođe, za veće tumore hirurški tretman, ako je moguć, daje značajno bolje rezultate.Postoje i druge ablativne tehnike kao npr.radiofrekventna ablacija koja ima neke prednosti u odnosu na etanolsku, ali je dosta skuplja za izvesti i povezana je sa dodatnim komplikacijama.
