Akutna upala srednjeg uha ili otitis media acuta je bakterijska ili virusna upala srednjeg uha. Akutna bakterijska upala uha javlja se obično kao komplikacija infekcije gornjeg respiratornog trakta čiji su uzročnici bakterije, koje koloniziraju sluznicu nazofarinksa. Najvažniji uzročnici upale srednjeg uha u djece starije od 3 mjeseca su Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae i Moraxella catarrhalis, a Pseudomonas aeruginosa je najčešći bakterijski uzročnik kronične upale. U Sjedinjenim Američkim Državama, akutna upala srednjeg uha je najčešća bolest koja zahtijeva medicinsku terapiju za djecu mlađu od 5 godina. Do dobi od 3 godine 70% djece barem jednom preboli upalu uha. Do dobi od 7 godina taj broj se povećava na 90%.
U usporedbi s odraslima djeca imaju predispoziciju za razvoj akutne upale srednjeg uha iz nekoliko razloga: anatomske osobitosti Eustahijeve cijevi (Eustahijeva tuba u novorođenčeta dugačka je svega 13 mm, za razliku od tube u odraslih koja mjeri 31-38 mm. Osim toga položena je pod kutom od 10° u odnosu na bazu lubanje naspram 45° u odraslih), uvećane adenoidne vegetacije (treći krajnik) koje vrše opstrukciju njenog faringealnog ušća, češće virusne infekcije gornjih dišnih putova te nerijetko manja koncentracija sekretornih imunoglobulina A koji smanjuju prijanjanje bakterija na sluznicu u nazofarinksu.
Faktori rizika za razvoj akutne upale srednjeg uha su: mala životna dob (do 24 mjeseca života) što je vezano za osobitosti položaja i funkcije E. tube u djece, boravak u jaslicama ili vrtiću (zbog izloženosti virusnim infekcijama i bakterijskoj kolonizaciji nazofarinksa), izloženost cigaretnom dimu, poglavito ukoliko roditelji puše u kući, muški spol, upotreba dude varalice i bočice (ponovno zbog položaja i funkcije E. tube), nedojenje, alergijski rinitis, rascjep nepca i razne druge orofacijalne anomalije i sindromi, život u lošijem socio-ekonomskom okruženju .
Dijagnostički kriteriji za postavljanje dijagnoze akutne upale srednjeg uha su: nagli početak simptoma, prisutnost sadržaja u srednjem uhu i otoskopski nalaz koji ukazuje na akutnu inflamaciju. Najčešći simptomi su bol, oslabljen sluh, povišena tjelesna temperatura. U malog preverbalnog djeteta bol u uhu (otalgia) se prepoznaje držanjem za uho, povlačenjem i češkanjem uha, prekomjernim plakanjem, promjenama u ponašanju i spavanju, inapetencijom. Najveću prediktivnu vrijednost ipak ima bol uha. Prisutnost sadržaja u srednjem uhu procjenjuje se otoskopijom (pregled uha sa optičkim instrumentom) i/ili pneumatskom otoskopijom, te timpanometrijom.
Otoskopski nalaz može jako varirati u boji, položaju i pokretljivosti bubnjića. Najsigurniji znaci upale srednjeg uha u otoskopskom nalazu su: izbočenost bubnjića, jaka hiperemija ili hemoragija (krvarenje) na bubnjiću ili zamućen bubnjić uz značajno smanjenu pokretljivost. Dakle, što je bubnjić hiperemičniji, izbočeniji i manje pokretljiv veća je šansa da se radi o akutnoj upali srednjeg uha. Uz ove simptome valja voditi računa i o opštim simptomima infekcije. Može se smatrati da Vaše dijete ima rekurentni (ponavljajući) otitis media ako ima tri ili više upala u razdoblju od 6 mjeseci ili četiri upale godišnje.
Terapija
Čak 60% svih propisanih antibiotika u dječjoj dobi predviđeno je za liječenje akutne upale srednjeg uha. Međutim, u 60% djece s akutnom upalom uha, bilo da je virusnog ili bakterijskog podrijetla, nakon 24 sata bol više ne perzistira i bez primjene antimikrobnih lijekova.
Preporučuje se 10 dana primjene antibiotika za djecu do 2. godine života i teške kliničke oblike. Blagi do srednje teški klinički oblici i djeca od 2. do 5. godine života trebaju terapiju u trajanju od 2 do 5 dana, dok stariji od 6 godina i odrasli s teškom upalom trebaju uzimati antibiotike 5 do 7 dana.
Antibiotici koji se koriste u liječenju akutne upale srednjeg uha su: amoksicilin; amoksicilin / klavulanat; trimetoprim-sulfametoksazol; cefixime; azitromicin i ceftriakson.