Poremećaj iz spektra autizma (PAS) je vrlo složen neurorazvojni poremećaj koji zahvaća sve aspekte dječje ličnosti (komunikacija, motorika, ponašanje i učenje). Poremećaj iz autističnog spektra, odnosno F84 prema DSM-V klasifikaciji psihijatrijskih stanja i bolesti, razlikuje 3 razine poremećaja, s obzirom na stupanj u kojem ometaju svakodnevno funkcionisanje.
Prva skupina simptoma se odnosi na socijalnu komunikaciju, odnosno odstupanja u području socijalne komunikacije:
- Deficit u socio-emocionalnoj recipročnosti
- Deficit u neverbalnoj komunikaciji i ponašanju
- Deficit u razvoju, održavanju i razumijevanju odnosa
Druga skupina simptoma se odnosi na bihevioralne pokazatelje (pokazatelje ponašanja):
- Stereotipna ili repetitivna ponašanja (motorički ili govorna)
- Rutine i ritualna ponašanja (nefleksibilnost)
- Usko specifični interesi s intenzivnim fokusom pažnje
- Senzorna hiper/hipo osjetljivost
Kod djece u autističnom spektru u ranom periodu najčešće izostaje vizelni kontakt, odazivanje na ime, socijalna interakcija, imitacija i nerazvijena verbalna i neverbalna komunikacija.
Bebe u autističnom spektru su vrlo mirne i nezahtjevne, ne reaguju na glas majke i ne uspostavljaju direktan kontakt oči u oči. U dobi od šest mjeseci ne smiješe se majci. Ponekad stičemo dojam da je dijete gluho, iako smo sigurni da reaguje na pojedine zvukove. Nerijetko je u besciljnom pokretu do nivoa nemira i kratkih perioda odmora i pažnje. Kada ga nešto posebno zanima može dugo nepomično gledati u neki predmet ili svjetlo ili osluškivati zvuk pomičnih vrata itd. Dijete u autističnom spektru je često nezahtjevno, gotovo ništa ne traži i ne uzima ponuđeno, samo se poslužuje onime što želi.
Kada je u pitanju razvoj govora kod djece u autističnom spektu obično izostaje gugutanje do 9. mjeseca, korištenje bilo koje jednostavne geste u dobi od 12. mjeseci, pokazivanje prstom željenog ili zanimljivog objekta, upotreba gesta „pa-pa“ na odlasku.
Nerijetko pokazuje otpor prema učenju novih vještina i navika, a istražuje i uči spontano te lako pamti samo ono što ga zanima. Teško uči iz primjera pokazivanja druge osobe, nije u stanju imitirati pokret druge osobe. Čini se da ne razumije niti jednostavne verbalne upute. Neka znanja i vještine prezentira samo s određenim osobama, uz određenu pomoć ili za određenu nagradu.
Izvrsno se snalazi u prostoru, pamti trase kretanja čak i kada se čini da ne obraća pažnju na okolinu te očekuje da se putuje uvijek istim putem. No, ima značajne teškoće u orijentaciji na vlastitom tijelu i u odnosima u prostoru spram vlastitog tijela.
Preferira jednoličnu hranu po boji, okusu ili teksturi. Neumjereno je u jelu obzirom na količinu i vremenski raspored ili ga treba mnogo poticati da pojede osnovne obroke.
Igra se na neobičan način i stalno ponavlja iste radnje. Naprimjer, vrti se u krug, maše rukama ili se igra prstima ili se ljulja u nedogled, fascinira ga naprimjer, igra sunčevih zraka ili svijetlost punog mjeseca. Često okreće predmete, pokreće pokretne dijelove i potreseno je ako je u tome prekinuto ili mu se oduzme predmet kojim se bavi.
U predhodnom tekstu je opisana jedna široka lepeza simptoma koji trebaju da budu alarm roditeljima da se jave stručnim osobama i saopšte svoja zapažanja i sumnje.
Jedini ključ u napretku djece u autističnom spektru je rana intervencija i rehabilitacija iz razloga što se 90 % mozga razvije do pete godine života.
Rani znakovi su posebno važni za rano otkrivanje djece s razvojnim teškoćama i za pravovremeno uključivanje u ranu intervenciju. Na temelju ranih znakova prepoznaju se rizična djeca, procjenjuje se i prati njihov razvoj. Na osnovu procjena izrađuju se ciljani rehabilitacijski plan i program za svako dijete. Jedini ključ u napretku djece u autističnom spektru je rana intervencija i rehabilitacija iz razloga što se 90 % mozga razvije do pete godine života.
U periodu od začeća do tri godine života mozak ima najveću plastičnost i samim tim najveću mogućnost za usvajanje znanja i vještina. S obzirom da se svakodnevno kroz svoj rad susrećem sa djecom u autističnom spektru imala sam mogućnost da analiziram anamnestičke podatke od roditelja. Analizom podataka tri stotine djece u autističnom spektru došla sam do podatka da je preko 95% djece od najranijeg perioda bilo izlagano tehnologiji po nekoliko sati dnevno.
Djeca do svoje druge godine ne bi uopće smjela biti izložena utjecajima tehnologije, od treće do pete godine pristup bi im trebao biti ograničen na jedan sat dnevno.
Američka pedijatrijska akademija i Kanadsko društvo pedijatara navode da pretjerano izlaganje tehnologiji kod djece dovodi do problema s poremećajem i manjkom pažnje, kašnjenjem u kognitivnom razvoju, otežano im je učenje, povećana im je impulzivnost, a sposobnost kontroliranja osjećaja i ponašanja je smanjena. Djeca do svoje druge godine ne bi uopće smjela biti izložena utjecajima tehnologije, od treće do pete godine pristup bi im trebao biti ograničen na jedan sat dnevno.
Pedijatrica Chris Rowan navodi daizmeđu rođenja i druge godine života, djetetov mozak se utrostruči, a brzi razvoj mozga nastavlja se do 21. godine. Razvoj mozga u najranijoj dobi ovisi o podražajima iz okoliša. Kada se mozak u ovoj delikatnoj dobi izloži modernim tehnologijama, dolazi do promjena koje uzrokuju poremećaje koncentracije, otežano učenje, povećanu impulzivnost i smanjenu sposobnost samokontrole. Kretanje pospješuje koncentraciju i sposobnost učenja, no korištenje tehnologije ograničava kretanje. Svako treće dijete danas kreće u školu s odgođenim mentalnim razvojem, s poteškoćama u pismenosti i postizanju rezultata.
