Astma je hronična upalna bolest disajnih puteva karakterizirana hiperreaktivnošću bronha, a bronhalna hipereraktivnost je povećana osjetljivost disajnih puteva nakon izlaganja različitim stimulusima i povremenim epizodama opstrukcije disajnih puteva. Glavni uzrok patoloških promjena u astmatičara jest hronična, neinfektivna upala disajnih puteva. Upala može biti alergijske i nealergijske prirode. Upalna teorija postavljena je prije više od sto godina analizom uzoraka disajnih putova i plućnog parenhima s obdukcije bolesnika koji su umrli od astme.
Uvođenjem inhalacijskih kortikosteroida u liječenje došlo je do znatnog poboljšanja u kontroli same bolesti, uz smanjenje broja egzacerbacija (pogoršanja). Međutim uprkos terapiji kortikosteroidima, samim ili u kombinaciji s dugodjelujućim beta-2-adrenergičkim agonistima (bronhodilatatorima – lijekovi koji šire disajne puteve), znatan broj bolesnika i dalje nema dobru kontrolu bolesti.
Unazad nekoliko godina spoznalo se da je jedan od ključnih razloga slabe kontrole bolesti uprkos terapiji stalna nekontrolisana upala u perifernim, malim disajnim putevima. Inhalacijski kortikosteroidi su osnovni protuupalni lijekovi za liječenje astme. Upala u malim disajnim putevima prisutna je uvijek, i u blagoj astmi te je odgovorna za neke vrste astme kao što su astma izazvana naporom, čak i kod psihogene astme. U ovim vrstama astme upala nije alergijskog porijekla, već nealergijskog. Liječenje inhalacijskim kortikosteroidima brzo djeluje na upalu u velikim disajnim putevima.
Nasuprot brzom poboljšanju spirometrijskih vrijednosti u prvom redu FEV1 a to je forsirani ekspiracijski volumen u prvoj sekindi tj. volumen vazduha koji je izdahne iz pluća na kraju prve sekunde forsiranog izdisaja (ekspirijuma), smanjenje bronhalne hiperreaktivnosti događa se postepeno i u većine astmatičara ne nestaje ni nakon dugotrajne terapije. Djelovanje se može ispoljiti nakon 3 do 6 mjeseci, ali simptomi brzo nestaju, subjektivno stanje pacijenta se znatno poboljša i redovnom upotrebom lijekova nerijetko ne dobijaju napad i po nekoliko godina. Praćenje učinka liječenja astme prema stepenu bronhalne hiperreaktivnosti i spirometrijskih vrijednosti posebno FEV1, može poboljšati klinički ishod i kontrolu bolesti te smanjiti stepen remodeliranja (deformacije) disajnih puteva. Inhalacijski kortikosteroidi vrlo sitnih čestica nova su terapijska opcija u liječenju bolesnika s astmom.
Koliko je kliničko značenje vrlo sitnih čestica, pokazano je u skorašnjim studijama da je stepen kontrole astme moguć s dvostruko nižom dozom ako se koriste inhalacijski kortikosteroidi vrlo sitnih čestica u poređenju s konvencionalnim inhalacijskim kortikosteroidima velikih čestica. I na tržištu BIH postoji beklometazon dipropionat inhaler (pumpica) malih čestica, a koji omogućava bolje odlaganje i prodiranje lijeka u male disajne putove i alveole. Za više informacija, oni koji boluju od astme bi trebalo da porazgovaraju sa svojim pulmologom kako bi eventualno prešli na ovakav tip inhalera.
