Bolesti i stanja Sponzorirano

COVID-19 i prevencija i tretman ovisnika o psihoaktivnim drogama i alkoholičara

Ovisnost o psihoaktivnim supstancama (pored savremenih nehemijskh ovisnosti) spada u kategoriju hroničnih bolesti mozga s visokom vjerovatnoćom za pojavu recidiva. Imperativni cilj svakog liječenja je prevencija recidiva i pogoršanja osnovne bolesti. Ovisnici većinom imaju još neku somatsku ili psihičku bolest, što dodatno povećava rizik od komplikacija, pogoršanja bolesti i inficiranja aktuelnim virusom.

Pandemija korona virusa izazvala je velike poremećaje u funkcionisanju zdravstvenih ustanova i zdravstvenih sistema, a isto tako je tzv. ne-covid pacijentima otežala pristup zdravstvenim uslugama i sistemu zdravstvene zaštite. Identičan trend zabilježen je i u zdravstvenim ustanovama koje se bave pružanjem zdravstvenih usluga iz oblasti mentalnog zdravlja i psihijatrije, neovisno da li se radi o ambulantno-polikliničkim ili stacionarnim zdravstvenim ustanovama. Ovome treba pridodati i stereotipe vezane za ovu oblast medicine koji su egzistirali i u tzv. pre-covid eri. Bolesti ovisnosti ili adiktologija kao podsegment ove oblasti imali su sve ovo na kvadrat. 

Koji su posebni rizici za ovisnike o drogama u toku pandemije COVID-19?

Ovisnici imaju iste rizike od zaraze COVID-19 kao i opša populacija, oni se također suočavaju s dodatnim rizicima koje je potrebno razmotriti i smanjiti. Na primjer, starija populacija opijatskih ovisnika posebno je ranjiva zbog visokog nivoa već postojećih zdravstvenih tegoba i životnih navika. Rekreacijska upotreba droga često se odvija unutar sredina u kojima se pojedinci okupljaju, te mogu dijeliti drogu ili pribor za drogu. Uglavnom, stigmatizacija i marginalizacija povezana s nekim oblicima konzumacije droga mogu ne samo povećati rizik, već i stvoriti prepreke u sprovođenju mjera za smanjenje rizika.

Hronična zdravstvena stanja povezana su s nekim oblicima korištenja droga i povećavaju rizik od razvoja teških bolesti. 

Zbog visoke prevalencije hroničnih zdravstvenih stanja među ovisnicima o drogama, mnogi će biti posebno rizični za ozbiljne respiratorne bolesti ako se zaraze COVID-19. Navodimo neke primjere:  

  • Prevalencija hronične opstruktivne plućne bolesti (HOPB) i astme je visoka među osobama u tretmanu zbog droga, a pušenje heroina ili crack kokaina može biti otežavajući faktor. 
  • Također je visoka incidenca kardiovaskularnih bolesti među pacijentima koji injiciraju droge i korisnicima kokaina.  
  • Metamfetamin sužava krvne žile, što može pridonijeti oštećenju pluća, a postoje dokazi da zloupotreba opioida može utjecati na imunološki sistem. 
  • Prevalencija HIV-a, virusnih hepatitisa i karcinoma jetre – koji dovode do oslabljenog imunološkog sistema – visoka je među intravenskim korisnicima droga.
  • Pušenje duhana i ovisnost o nikotinu vrlo su česti među nekim skupinama korisnika droga i mogu povećati rizik od negativnijih ishoda. 

Rizik od predoziranja može biti veći kod ovisnika koji su zaraženi COVID-19

Glavni životno-ugrožavajući učinci bilo kojeg opioida, poput heroina, usporavaju i zaustavljaju disanje. Zbog toga što COVID-19 (poput svake teške infekcije pluća) može uzrokovati poteškoće s disanjem, kod korisnika opioida može doći do povećanog rizika od predoziranja. Antidot nalokson blokira djelovanje i prekida poteškoće s disanjem uzrokovane opioidima te se koristi u kliničkim i vanjskim sredinama kao mjera prevencije od predoziranja. Nije poznato kako nalokson utječe na poteškoće s disanjem uzrokovane COVID-19.

Dijeljenje pribora za drogu može povećati rizik od infekcije

Iako dijeljenje pribora za injiciranje povećava rizik od infekcije krvlju prenosivim virusima kao što su HIV i virusni hepatitis B i C, dijeljenje opreme za inhalaciju, parenje (vaping), pušenje ili injiciranje koja je kontaminirana s COVID-19 može povećati rizik od infekcije i igrati ulogu u širenju virusa. Virus koji uzrokuje COVID-19 širi se uglavnom fizičkim kontaktom, između osoba koje su u bliskom međusobnom kontaktu, i kapljičnim putem kada zaražena osoba kašlje ili kiše. Na nekim površinama virus, također, može preživjeti relativno dugo.

Dok se poruke o smanjenju štete obično usredotočuju na rizike udružene s injiciranjem, često se manje pozornosti posvećuje drugim putovima primjene. Epidemija COVID-19 može predstavljati dodatne rizike koji trenutno nisu široko prepoznati, na primjer međusobno dijeljenje ‘jointa’ kanabisa, cigareta, parilica ili pribora za droge. U ovom tekstu ćemo pokušati da prikažemo sve izazove sa kojima smo se suočavali te načine na koje smo te izazove pokušali da prevaziđemo.

Probleme ćemo didaktički podjeliti u dvije skupine: 

  1. Prva skupina odnosi se na probleme sa stanovišta ustanove i zdravstvenog sistema, 
  2. druga skupina se odnosi na probleme sa stanovišta korisnika zdravstvenih usluga mada se praktično najčešće radi o kombinaciji ove dvije grupe problema.

Pojava pandemije otežala je rad svih zdravstvenih ustanova pa tako i onih koje se bave pružanjem usluga iz oblasti mentalnog zdravlja. Provođenje epidemioloških mjera nužno je vodilo do smanjivanja broja prvih i kontrolnih pregleda i smanjivanje pruženih terapijskih intervencija ili njihovo pružanje alternativnim putem preko tzv. novih tehnologija (zoom platforme, video i konfrencijski pozivi i sl). Osim toga, dio zdravstvenog kadra iz ovih ustanova je u dijelu radnog vremena ili kompletno preraspoređen u Covid sistem. To je smanjilo broj izvršilaca za provođenje preventivnih  i terapijskih procedura. Osim toga zbog provođenja mjera socijalne distance ionako nedovoljan prostor za provođenje aktivnosti je postao još više limitiran. I na kraju, zbog zdravstvenih radnika i korisnika usluga koji su se zarazili ili kojima je zbog epidemioloških rizičnih kontakata izrečena mjera izolacije i samoizolacije dugoročno planiranje je bilo potpuno nemoguće i sve se svodilo na ad hoc rješenja.

Pacijentima je limitiran pristup korištenju zdravstvenih usluga. Broj prvih i kontrolnih pregleda je smanjen kao i broj terapijskih procedura. Često je bilo praktično nemoguće pronaći adekvatno rješenje između odgovarajućeg poštovanja epidemioloških mjera i pružanja zdravstvenih usluga i očuvanja stabilnosti zdravstvenog sistema. Međutim, ispostavilo se da je to ipak moguće uz dobru organizaciju i fleskibilnost i prilagođavanje novonastalim okolnostima. Ključna stvar je bila očuvanje dvosmjerne komunikacije sa pacijentom pa makar i informacionim tehnologijama.

Preventivne aktivnosti trebalo je u potpunosti ponovno osmisliti i implementirati

Naime, pandemijska dešavanja dovela su do prave poplave medicinskih informacija i dezinformacija koje su vrlo često bile i potpuno kontradiktorne. To je kod ciljne populacije dovelo do izvjesnog prezasićenja tako da bi nedekvatno dizajnirani prventivni programi mogli dovesti i do potpunog kontraefekta. 

Direktno provođenje preventivnih aktivnosti zbog ograničenih ljudskih resursa te epidemioloških mjera nije dolazilo u obzir. Preostale opcije su bile korištenje novih informacionih tehnologija i printanih materijala. Ciljna grupacija su bile specifične rizične grupe uz inovativan pristup koji nije uključivao samo preventivne medicinske informacije nego i element relaksacije što je sve skupa polučilo dobre rezultate te stvorilo pretpostavke za korištenje navedenih modela i u postpandemijskom periodu.

Opijatna supstituciona terapija je specifičan vid terapije tretmana ovisnika o opijatima koji se sastoji u aplikaciji opijatnih agonista bilo punih kao metadon ili parcijalnih kao npr. buprenorfin/naloxon. Ovaj vid tretmana pokazao se superiornim u tretmanu apstinencijalne simptomatologije i dijela psihopatologije koja se nalazi u podlozi ovisnosti, a ujedno je omogućio i provođenje drugih vidova tretmana koji nisu nužno bili psihofarmakološki. Program je socijalnopsihijatrijski dizajniran tako da se sa usvajanjem željenih modifikacija ponašanja omogućavaju i tzv take home doze tj. mogućnost da pacijent svakodnevno ne dolazi na aplikaciju terapije.

Sa pojavom pandemije iz ranije navedenih razloga smanjen je broj kontrola kao i testiranja na psihoaktivne supstance. Retrospektivnim praćenjem 12 mjeseci unazad uočeno je da su se izdiferencirale dvije skupine pacijenata:

  • Prva tzv hroničara kod kojih nije bilo bitnijih odstupanja u doziranju OST-a kao i procenta pozitivnosti na testovima. 
  • Druga kategorija su bili mlađi pacijenti kod kojih je došlo do povećanja stope recidiva opijatnim ili neopijatnim supstancama kao i do izrazitog povišenja stope pozitivnosti na testiranjima. 

Specifičan fenomen koji je uočen kod druge grupe pacijenata je variranje u konzumaciji ordinirane terapije bilo u samoinicijativnom povišenju doze sa dipsomanskom konzumacijom što je nerijetko dovodilo do težih akutnih intoksikacija ili u samoinicijativnom reduciranju ordinirane doze s time što se relativni višak mijenjao na crnom tržištu za opijate najčešće diacetylmorfin ili neopijate tipa stimulansa što je također dovodilo do intoksikacija ali i ispada od strane pojednih organskih sistema što je dovodilo i do potrebe za bolničkim pa i intenzivnim liječenjem. 

Odgovor je pronađen u povećanju broja kontrolisanih i testiranih pacijenata kao i nasumičnom kontrolisanju i testiranju pacijenata čime se relativno brzo situacija stavila pod kontrolu. Ostali vidovi terapije poput psihoterapije i socioterapije izuzev u bolničkom odjeljenju su iz objektivnih razloga morali biti reducirani što se pokušalo prevazići putem internetske i telefonske komunikacije u čemu se većim dijelom i uspjelo.

Poseban problem su bili ovisnici o stimulansima koji su već zbog same ovisnosti, a i osnovne psihopatologije skloni ekperimentiranju sa više  psihoaktivnih suptanci uključujući tu i antidepresive što je dovodilo do intoksikacija ali i akutnih psihotičnih poremećaja sa auto i hetroagresivnim ponašanjem pa i činjenjem krivičnih i prekršajnih djela. Veći dio navednih komplikacija tretiran je na bolničkom odjeljenju ustanove, a tamo gdje to nije bilo moguće na odgovarajućim odjeljenjima Kantonalne Bolnice. Za sve hospitalizirane pacijente bilo u sistemu OST ili van njega i potpuno neovisno od COVID statusa bila je obezbjeđena i distribuirana odgovarajuća terapija prilagođena njihovom somatskom i mentalnom stanju.

Tretman alkoholičara obilježili su istovjetni problemi kao i tretman ovisnika o ilegalnim psihoaktivnim supstancama. Ono što je uočeno retrospektivnom analizom u 12 mjeseci je daleko veći broj recidiva konzumacijom alkohola ali i kombiniranje alkohola sa psihoaktivnim lijekovima najčešće iz skupine benzodiazepinskih sedativa. Nemedicinski segment tretmana alkoholičara bio je limitiran na isti način kao i onaj kod ovisnika o ilegalnim pa se i tu pribjegavalo identičnim alternativnim modalitetima ali sa znatno manje uspjeha što je dijelom i očekivano zbog nižeg obrazovnog i stručnog profila ove grupe pacijenata.

Stresogeni potencijal pandemijskih dešavanja se odrazio i na veliko korištenje lijekova iz grupe benzodiazepinskih sedativa, najčešće paramedicinsko i bez adekvatnog ljekarskog nadzora. To je za posljedicu imalo povećanje incidence i prevalence ovisnosti o sedativima koja je zahvatila skoro sve dobne grupacije i većinu društvenih slojeva. Većina je uspješno tretirana u prilagođenim ambulantnim uslovima ali je u nekim slučajevima zbog razvoja kriza svijesti i paničnih napada bila neophodna i hospitalizacija.

Pandemija COVID-a dovela je do radikalnih promjena u radu ustanova koje se bave zaštitom mentalnog zdravlja pa tako i u oblasti prevencije i tretmana ovisnosti o psihoaktivnim sredstvima i alkoholu. Fleksibilnošću i prilagođavanjem novonastalim okolnostima ipak je sačuvan sistem i njegovo funkcionisanje uz pružanje zdravstvenih usluga pacijentima, a ujedno i zaštitu zdravstvenih profesionalaca iz oblasti mentalnog zdravlja. Kako pandemija još uvijek nije okončana očekuju nas dalja prilagođavanja i funkcionisanje u radikalno izmjenjenim društvenim okolnostima.

Članak sponzorira farmaceutska kuća:

OCIJENITE OVAJ ČLANAK:
Sending
User Review
5 (2 votes)

Samir Kasper

Prim. dr Samir Kasper, specijalista neuropsihijatar je načelnik Službe za ambulantni i stacionarni tretman u JZU Zavod za bolesti ovisnosti Ze-Do Kantona Zenica.

Video podcast