Epilepsija je jedan od najčešćih neuroloških poremećaja koji pogađa osobe širom svijeta. To je stanje koje je karakterisano sa ponavljajućim napadima nekontrolisanih grčeva mišića cijlog tijela ili njegovih pojedinih dijelova, često uz gubitak svijesti, nekada sa nekontrolisanim ispuštanjem stolice ili urina, sa smetnjama u čulnim osjetima, a koji se pojavljuju iznenada i bez upozorenja. Epilepsija se može pojaviti u bilo kojoj dobi, ali najčešće se javlja u djetinjstvu ili u odrasloj dobi.
Šta je to epilepsija?
Epilepsija je stanje mozga koje uzrokuje ponavljajuće napadaje. Napadi su iznenadni, nekontrolirani i obično kratkotrajni. Postoje različite vrste epilepsije, a simptomi se mogu razlikovati ovisno o vrsti i ozbiljnosti bolesti. Kod nekih osoba, epilepsija se može kontrolirati s lijekovima, dok se kod drugih može zahtijevati hirurški zahvat. U podlozi epilepsije se nalazi naglo i nekontrolisano okidanje električnih impulsa u mozgu koje može zahvatiti ograničeni region mozga, pa tada govorimo o petit mal epilepsiji ili parcijalnoj (djelomičnoj epilepsiji), ili impulsi mogu zahvatiti cijeli mozak kada imamo generaliziranu ili grand mal epilepsiju. Nerijetko pacijent, ali i okolina mogu uočiti karakterističan skup znakova i simptoma koji prethodi napadu, a što nazivamo tzv. aurom.
Koje su vrste epilepsije?
Postoje mnoge vrste epilepsije, a neke od najčešćih uključuju:
- Generalizirana epilepsija: napadaji se javljaju u cijelom mozgu i mogu utjecati na svijest i kretanje.
- Fokalna epilepsija: napadaji se javljaju samo u jednom dijelu mozga i obično ne utječu na svijest.
- Kombinirana epilepsija: kombinacija generaliziranih i fokalnih napadaja.
- Refleksna epilepsija: napadaji se javljaju kao odgovor na specifične okidače, poput svjetla, zvuka ili mirisa.
Koji su uzroci epilepsije?
Uzrok epilepsije nije u potpunosti poznat, ali se smatra da su neki od faktora koji mogu doprinijeti razvoju epilepsije:
- Genetika: epilepsija se može prenositi genetski.
- Trauma mozga: traume mozga, poput ozljeda glave ili moždanog udara, mogu uzrokovati epilepsiju.
- Infekcije mozga: infekcije poput meningitisa ili encefalitisa mogu oštetiti mozak i dovesti do razvoja epilepsije.
- Tumori mozga: tumor mozga može uzrokovati epilepsiju.
- Poremećaji metabolizma: neki poremećaji metabolizma mogu uzrokovati epilepsiju.
Nekada se epileptički napadi mogu pojaviti, a da se ne radi o pravoj epilepsiji. Takve situacije se javljaju u ranom djetinjstvu kod neke djece pri povišenim temperaturama (tzv. febrilne konvulzije), zatim kao simptom upale mozga ili njegovih ovojnica (encefalitis i meningitis), nakon kontuzije (nagnječenja) mozga zbog traume, u toku ili nakon moždanih udara, te zbog nekih metaboličkih uzroka, poput niskog šećera u krvi (hipoglikemija), manjka kalcija i magnezija, teških oštećenja jetre i bubrega.
Koji su simptomi epilepsije?
Simptomi epilepsije mogu varirati ovisno o vrsti i ozbiljnosti bolesti. Međutim, neki od najčešćih simptoma uključuju:
- Ponavljajući napadaji
- Gubitak svijesti
- Promjene u ponašanju i raspoloženju, uključujući iznenadnu promjenu raspoloženja, tjeskobu, depresiju ili agresivnost
- Kratki gubitak kontrole nad tijelom ili kretanjem
- Povraćanje ili grčenje mišića
- Nesvjestica
- Osjećaj utrnulosti u tijelu
- Poteškoće u govoru
- Problemi sa sluhom, vidom ili osjetom
- Poteškoće s pamćenjem i koncentracijom
Simptomi se mogu pojaviti iznenada i bez upozorenja, što može dovesti do ozbiljnih posljedica ako se dogode u opasnom trenutku, kao što je vožnja ili upravljanje strojevima.
Kako se dijagnosticira epilepsija?
Dijagnoza epilepsije obično uključuje temeljit uzimanje medicinske istorije i neurološki pregled. Liječnik će možda zatražiti dodatne testove, poput EEG-a (elektroencefalograma), MRI-a (magnetske rezonance) ili CT-a (kompjuterske tomografije), kako bi potvrdio dijagnozu.
Kako se liječi epilepsija?
Liječenje epilepsije obično uključuje primjenu antiepileptičkih lijekova, koji se koriste za kontrolu napada. Za neke lijekove je potrebno povremeno određivanje nivoa lijeka u krvi kako bi se utvrdilo da li se lijek nalazi u terapijskoj dozi potrebnoj za kontrolu napada. U nekim slučajevima, hirurški zahvat može biti potreban za uklanjanje oštećenog dijela mozga koji uzrokuje napadaje. Osim lijekova i hirurških zahvata, postoje i druge terapije koje mogu pomoći u liječenju epilepsije, poput dijetne terapije i neurofeedback terapije.
Kako se nositi s epilepsijom?
Osobe s epilepsijom mogu se suočiti s brojnim izazovima u svakodnevnom životu, poput ograničenja u vožnji ili zapošljavanju. Stoga je važno da osobe s epilepsijom nauče upravljati svojim stanjem i preuzeti kontrolu nad svojim životom. Ovdje su neki savjeti koji bi mogli pomoći osobama s epilepsijom:
- Redovito uzimajte propisane lijekove
- Izbjegavajte stresne situacije
- Redovito vježbajte i održavajte zdravu prehranu
- Ograničite alkohol i kofein
- Obavijestite svog liječnika o bilo kakvim nuspojavama lijekova
- Nosite identifikacijsku narukvicu ili karticu kako biste upozorili druge na vašu dijagnozu
- Izbjegavajte izlaganje naglim promjenama svjetla ili zvuka – sredine poput disko-klubova su posebno opasne jer u takvom ambijentu može doći do provokacije napada.
Zaključak
Epilepsija je ozbiljan poremećaj mozga koji može utjecati na kvalitetu života osoba koje pate od njega. Iako uzroci epilepsije nisu u potpunosti poznati, postoji mnogo načina na koje se može liječiti i kontrolirati. Uz pravilnu dijagnozu i liječenje, većina ljudi s epilepsijom može dobro kontrolirati napadaje i živjeti normalan život.
Važno je razumjeti da osobe s epilepsijom nisu drugačije od ostalih ljudi i da ne smiju biti stigmatizirane. One su jednostavno ljudi s medicinskim stanjem koje zahtijeva posebnu pažnju i njegu. Stoga je važno da se u društvu stvori svijest o epilepsiji i da se uklone predrasude i stigme koje su vezane uz ovaj poremećaj. Također je važno pružiti potporu osobama s epilepsijom i pomoći im da se nosite s izazovima koje ovaj poremećaj može donijeti.
