Oralni mukozitis, kojeg još nazivamo i “stomatitis”, je upala sluznice usne šupljine koja može biti posljedica infekcije, sistemskih oboljenja, alergija, ali posljedica upotrebe medikamenata. Može se javiti i kao odgovor na terapiju malignih oboljenja, odnosnu upotrebu terapije zračenja ili kemoterapije, i jedna je od najčešćih komplikacija onkološkog tretmana. Same promjene koje pored sluznice usne šupljine nalazimo i na ostatku sluznice digestivnog trakta, posljedica su citotoksičnog sistemskog djelovanja kemoterapije ili lokalnog zračenja kod onkoloških pacijenata.
Pacijenti koji primaju visoke doze kemoterapije samo u slučaju transplantacije hematopoetskih matičnih ćelija imaju 76% šanse za razvoj mukozitisa, a vjerojatnoća pojave ove komplikacije je posebno povećana kod pacijenata koji se liječe kod karcinoma glave i vrata. Mehanizam djelovanja kemoterapije i terapije zračenja na oralnu sluznicu može biti dvostruk:
- Direktni efekat, djelovanjem zračenja ili kemoterapijskog agensa na strukture oralne sluznice
- Indirektni efekat, koji nastaje kao posljedica djelovanja kemoterapije na imunitet pacijenta i kroz ugroženu ishranu.
Kako se manifestira oralni mukozitis?
U usnoj šupljini pacijenta vidljive su promjene u vidu crvenih upalnih regija, različite veličine i zahvaćenosti sluznice sa mogućim promjenama u vidu ulceracija, a povećana mogućnost nastanka superinfekcija, pogoršava kliničku sliku oboljenja. Veća zahvaćenost sluznice dovodi i do mogućeg formiranja velikih ulkusnih promjena. Ove promjene mogu biti izvor razvoja bakterijskih i gljivičnih superinfekcija, ali i put ulaska mikroorganizama u krvotok pacijenta, što može povećati rizik od nastanka septikemije posebno kod pacijenata sa neutropenijom koja je posljedica primarnog oboljenja i njegove terapije.
Za pacijente su ove lezije jako bolne i otežavaju unošenje hrane i pića, što može dodatno negativno uticati na već ugroženo zdravlje pacijenta. Pored boli, prisutno je pečenje i žarenje, a najčešće su promjene prisutne na jeziku, podu usne šupljine i nepcu. Lezije su obično prisutne tokom cijelog perioda primanja terapije, i potpuno izliječene obično nastupa 15-30 dana od završetka kemoterapije ili terapije zračenjem.
Kod onkoloških pacijenata sa terapijom zračenja zbog karcinoma glave i vrata, promjene u usnoj šupljini su obično ograničene na mjesta zračenja, a pacijenti imaju i povećanu mogućnost za razvoj lokalnih bakterijskih, virusnih ali i gljivičnih infekcija. Jedna od čestih infekcija je kandidijaza, koja zahtjeva terapiju antifungalnim medikamentima.
Kako olakšati simptome pacijentu za vrijeme kemoterapije i terapije zračenja?
S obzirom da je terapija onkoloških pacijenata planirana, vrlo bitno je djelovati preventivno i pripremiti pacijenta sa pojavu simptoma i eventualnih komplikacija oralnog mukozitisa. Prije početka terapije, ordinirajući ljekari moraju pacijente uputiti na stomatološki pregled i sanaciju usne šupljine, odnosno eliminaciju svih eventualnih uzroka bola i infekcije, uključujući uklanjanje mekih i tvrdih naslaga, karijes zuba, endodontske tretmane, ekstrakcije zuba jer na taj način smanjujemo broj mikroorganizama u usnoj šupljini i reduciramo mogućnost pojave komplikacija.
Tokom kemoterapije i terapije zračenjem, neophodno je pacijenti i dalje imaju redovnu i adekvatnu oralnu higijenu u skladu sa stanjem u usnoj šupljini i eventualno prisutnim bolnim lezijama na sluznici. Za održavanje oralne higijene i reduciranje mogućnosti superinfekcija pacijentu se mogu preporučiti adekvatna dodatna sredstva i metode za održavanje oralne higijene, a za reduciranje bola mogu se koristiti lokalni anestetici. Njihova upotreba je posebno bitna zbog reduciranja bola i olakšavanja konzumiranja hrane i pića.
Kod pacijenata često nalazimo i suhoću usne šupljine, koja se može korigovati boljom hidratacijom i upotrebom preparata vještačke pljuvačke. Smanjivanje upale je moguće upotrebom preparata i medikamenata sa protuupalnim efektom. Upotreba probiotika i enzima može pomoći u prevenciji razvoja infekcija, a za nastale bolne erozije i ulceracije locirane samo u usnoj šupljini, upotreba kortikosteroida lokalno može smanjiti simptome i reducirati upalu, a ukoliko se simptomi nalaze na sluznici cijelog probavnog trakta, u terapiji se koriste sistemski kortikosteroidi.