Sponzorirano Zdravlje i prehrana

Probiotici i prebiotici kao dodaci antibiotskoj terapiji

Za liječenje bakterijskih zaraznih bolesti se upotrebljavaju lijekovi koje nazivamo antibioticima. Jedan od glavnih izazova u medicini je razlikovanje uzroka infekcije i tretman istih. Potrebno je dijagnostificirati da li je infekcija uzrokovana virusom ili bakterijom, te shodno tome odlučiti da li upotrijebiti antibiotike ili ne. Nažalost, otpornost na antibiotike je sve veći problem u svim dijelovima svijeta. Ova otpornost se razvija zbog prekomjerne upotrebe antibiotika.  Stoga se stalno razvijaju novi antibiotici da se bore sa sve većom otpornošću bakterija.

Antibiotike možemo podijeliti prema njihovom utjecaju na rast i preživljavanje bakterija. One koji ubijaju bakterije nazivamo baktericidima (npr. penicilini), a one koji inhibiraju rast bakterija nazivamo bakteriostaticima (npr. kloramfenikol). Bakteriostatici pri velikim koncentracijama također mogu imati baktericidno djelovanje.

Većina antibiotika je sigurna, ali obzirom na količinu njihove upotrebe, neki antimikrobni lijekovi mogu imati po život opasne nuspojave. Antibiotici djeluju neselektivno, pa uništavaju jednako i dobre i loše probiotske bakterije. Time se narušava efekat barijere, slabi imunitet i mijenja se postojeća ravnoteža u crijevima. Čestom i dugotrajnom primjenom antibiotika u crijevima se povećava mogućnost pojave rezistentnih bakterija otpornih na antibiotike. U stanju oslabljenog imuniteta te rezistentne bakterije često izazivaju nove infekcije koje mogu dovesti do ozbiljnih poremećaja: proliva, te bolova u stomaku.

Ukoliko je korišteni antibiotik šireg spektra djelovanja (ampicilin, amoksicilin, cefalosporini) to je veći rizik za nastanak proliva (dijareje). Prema statistici čak do 35% pacijenata dobije dijareju uzrokovanu antibioticima. U najvećem su riziku mlađi od 7 i stariji od 65 godina. Disbalans crijevne flore koji je uzrokovan uzimanjem antibiotika sprječava se uzimanjem dodatnih količina probiotskih bakterija. 

Probiotici su žive bakterije koje pronalazimo u određenim namirnicama ili dodacima prehrani. Prebiotici su spojevi koje pronalazimo u sastavu ugljikohidrata i probioticima služe kao hrana. Uravnoteženi unos probiotika i prebiotika omogućava potreban nivo dobrih bakterija unutar probavnog sistema koje imaju pozitivan utjecaj na zdravlje cjelokupnog organizma.

Prebiotici 

Prebiotici imaju ogroman potencijal za mijenjanje crijevne mikroflore. Prebiotske supstance selektivno stimulišu mikroorganizme prisutne u crijevnom ekosistemu domaćina. Prebiotici uzrokuju smanjenje crijevnog pH i održavaju osmotsko zadržavanje vode u crijevima. Voće, povrće, žitarice i druge jestive biljke izvor su ugljikohidrata koji predstavljaju potencijalni prebiotik. Prebiotici su vrsta vlakana koje čovjek ne može probaviti, ali mogu bakterije unutar probavnog sistema. Ta vlakna probioticima služe kao izvor nutritivnih spojeva i sudjeluju u održavanju dobrog rada probavnog i imunološkog sistema.

Koja hrana sadrži probiotike?

Grah, grašak i mahune, zobene pahuljice, banane, bobičasto voće, šparoge, listovi maslačka, bijeli luk, prasa, luk su dobri izvori prebiotika. Fermentirana hrana je najbolji izvor prebiotika, a uz njih sadrži i visok nivo probavnih enzima i nutritivnih spojeva koji poboljšavaju zdravlje cjelokupnog organizma. Najbolji izvor su kiseli kupus, kombucha čaj, kefir, kiselo nepasterizirano povrće.

Umjetno proizvedeni prebiotici su: laktuloza, galaktooligosaharidi, fruktooligosaharidi, maltooligosaharidi, ciklodekstrini i laktosaharoza. Laktuloza čini značajan dio proizvedenih oligosaharida (čak 40%). Smatra se da se fruktoni, poput inulina i oligofruktoze najviše korise  u odnosu na mnoge druge vrste probiotika.

Probiotici

Znanje o blagotvornom djelovanju fermentacije mliječne kiseline na zdravlje ljudi datira iz drevnih vremena. Prema sugestijama Svjetske zdravstvene organizacije, Svjetske organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) i EFSA-e (Europske agencije za sigurnost hrane), probiotički sojevi moraju ispunjavati kriterije sigurnosti i funkcionalnosti, kao i one koji se odnose na njihovu tehnološku korisnost. Ljudski probiotski mikroorganizmi uglavnom pripadaju sljedećim sojevima: Lactobacillus, Bifidobacterium i Lactococus, Streptococcus, Enterococcus. Nadalje, sojevi gram-pozitivnih bakterija iz roda Bacillus i neki sojevi kvasca iz roda Saccharomyces se najčešće koriste u probiotičkim proizvodima.

Pozitivan učinak probiotika koristi se za:

  • obnavljanje prirodne mikroflore nakon antibiotske terapije
  • suzbijanje aktivnosti patogene crijevne mikroflore, unesene iz kontaminirane hrane i okoline. Stoga probiotici mogu efikasno inhibirati razvoj patogenih bakterija, kao što su Clostridium perfringens, Campylobacter jejuni, Salmonella Enteritidis, Escherichia coli, razne vrste Shigella, Staphylococcus Yersinia čime se sprečava trovanje hranom. 
  • Pozitivan učinak na procese varenja
  • liječenje alergija na hranu, kandidoze i zubni karijes
  • Probiotski mikroorganizmi poput Lactobacillus plantarum, Lactobacillus reuter,  Bifidobacterium adolescentis i Bifidobacterium pseudocatenulatum su prirodni proizvođači vitamina iz grupe B (B1, B2, B3, B6, B8, B9, B12). 
  • povećavaju efikasnost imunološkog sistema
  • pojačavaju apsorpciju vitamina i mineralnih jedinjenja i podstiču stvaranje organskih kiselina i aminokiselina 
  • Probiotski mikroorganizmi mogu biti u mogućnosti da proizvode enzime, poput esteraze, lipaze i koenzima A, Q, NAD i NADP. 

Sinbiotik

Sinbiotici se koriste ne samo za poboljšani opstanak korisnih mikroorganizama koji se dodaju hrani, već i za stimulaciju proliferacije specifičnih nativnih bakterijskih sojeva prisutnih u crijevima.

Kriteriji za izbor sinbiotika:

  • Prvi aspekt koji se mora uzeti u obzir prilikom sastavljanja sinbiotičke formule trebao bi biti izbor odgovarajućeg probiotika i prebiotika, koji će pozitivno utjecati na zdravlje domaćina.

Mehanizam delovanja sinbiotika:

  • Uzimajući u obzir činjenicu da je probiotik u osnovi aktivan u tankom i debelom crijevu, a učinak prebiotika se uočava u debelom crijevu, kombinacija njih dva može imati sinergistički učinak. Prebiotici se uglavnom koriste kao selektivni medij za rast probiotičkog soja, fermentacije i crijevnog prolaza.
  • Njihova upotreba dovodi do značajnog povećanja nivoa masnih kiselina kratkog lanca, ketona, ugljen-disulfida i metil acetata, što potencijalno rezultira pozitivnim učinkom na zdravlje domaćina. Što se tiče njihove terapijske efikasnosti, poželjne osobine sinbiotika uključuju antibakterijske, antikancerogene i antialergijske efekte. 

Članak sponzorira farmaceutska kuća:

OCIJENITE OVAJ ČLANAK:
Sending
User Review
5 (1 vote)