Zdravlje i prehrana

Inzulinska rezistencija i pravilna ishrana

Sve češće u mojoj ordinaciji imam pacijente koji dolaze sa dijagnozom inzulinska rezistencija, ali i sve veći je broj pacijentica koje dolaskom na nutricionistički pregled otkriju da imaju inzulinsku rezistenciju. Novogodišnji prazici, sjedenje kući i manjak fizičke aktivnosti uz bogatu trpezu kolačima i drugim slatkišima samo su razlog više zašto pisati o temi inzulinska rezistencija. 

Šta je ustvari inzulinska rezistencija?

Inzulinska rezistencija je poremećaj u metabolizmu organizma čovjeka koji se karakteriše neadekvatnim  odgovorom ćelija na dejstvo inzulina koji se izlučuje u krvotok od strane ćelija pankreasa. Inzulin je hormon koga luči endokrini dio pankreasa koji omogućava ulazak glukoze tj. šećera  u ćelije, kao i dalji metabolizam šećera. Kada se javi inzulinska rezistencija dolazi do situacije da ćelije ne reaguju na inzulin, nema razgradnje glukoze u krvi i pacijent ima prvo povišen inzulin, a uskoro i povišen  šećer u krvi. Sve to za posljedicu dovodi do nastanka hiperinzulinemije, metaboličkog sindroma i na kraju do bolesti dijabetesa. Prije nego što dođe do pojave povišenog inzulina u krvi tj.hiperinzulinemije dolazi do:

  • Povišenih vrijednosi triglicerida u krvi
  • Visoke vrijednost mokraćne kiseline u krvi
  • Ateroskleroze krvnih sudova
  • Debljine
  • Hipertenzije – povišen krvni pritisak veći od 140/90 mmHg

Što se prije dijagnostikuje hiperinzulinemija i preduzmu sve mjere da se smanji količina inzulina u krvi i normalizuje lučenje inzulina iz pankreasa to može spriječiti nastanak dijabetesa. Momenat dok su samo povišene vrijednost inzulina u krvi, a vrijednost šećera u krvi je još uvijek u normalnim vrijednostima, momenat je kada treba reagovati jer se na taj način može spriječiti nastanak dijabetesa. 

Inzulinska rezistencija je jedan od vodećih faktora rizika za razvoj dijabetesa melitusa tipa 2, gestacijskog dijabetesa (dijabetes u trudnoći) i predijabetesa (stanje kod koga je nivo šećera u krvi visok ali ne dovoljno da bi se smatrao dijabetesom).

Koji su uzroci inzulinske rezistencije?

Ne zna se koji je tačan uzrok nastanka inzulinske rezistencije. Do sada su rađena brojna istraživanja i može se reći da je u pitanju puno različitih faktora koji sami, ali i udruženi, mogu dovesti do toga da nastane inzulinska rezistencija. Nasljedni faktor je jako bitan i povećava rizik  za nastanak insulinske rezistencije i dijabetesa ili hipertenzije i metaboličkog sindroma. Pored nasljednog faktora tu su i drugi koji često mogu da uslove nastanak insulinske rezistencije. Nabrojat ću samo neke od njih:

1. Povećanje tjelesne težine s napomenom da je debljanje na regiji stomaka jedan od klasičnih znakova koji upućuju na to da je u pitanju inzulinska rezistencija. Visceralno nakupljanje masnog tkiva u stomaku i nakupljanje triglicerida u nemasnome tkivu, naročitou mišićima i jetri, pridonose razvoju šećerne bolesti tipa 2. Za gotovo 600 gena smatra se da bi mogli biti povezani s nastankom debljine, međutim više o uticaju gena na debljinu saznat ćemo u godinama koje predstoje jer su brojna istraživanja u toku.

2. Ishrana bogata ugljenim hidratima, posebno prostim šećerima tj.slatkiši, kolači, pice, pite dovode do toga da nastane inzulinska rezistencija.

3. Sjedeći način života, odnosno smanjena fizička aktivnost.Muškarci s manjom kondicijom imali su 3,7 puta veći rizik za razvoja dijabetesa nego oni koji su bili u kondiciji.

4. Unos visokih doza steroidnih hormona duži vremenski period može biti uzrok nastanka inzulinske rezistencije.

5. Hronični stres je takođe faktor koji može uzrokovati inzulinsku rezistenciju.

6. Stanje inzulinska rezistencija može uzrokovati Kušingov sindrom.

7. Inzulinsku rezistenciju takođe može uzrokovati i sindrom policističnih jajnika.

Samo jedan od ovih faktora može da dovede do toga da se javi inzulinska rezistencije, ali kada je više faktora udruženo stanje inzulinska rezistencija je zagarantovano.

Inzulinska rezistencija – simptomi i znakovi

Postoje brojni simptomi i znakovi koji ukazuju da pacijent ima inzulinsku rezistenciju. Nabrojat ću samo one koji su najčešći i koji mi u mojoj ordinaciji sugerišu da je potrebno uraditi laboratorijske pretrage kako bi smo dokazali ili isključili ovu dijagnozu. Simptomi i znaci koji mogu ukazati na postojenje poremećaja inzulinska rezistencija su:

  1. Gojaznost, indeks telesne mase ( BMI)  veći od 25. Ovo nije najpouzdaniji i apsolutan pokazatelj poremećaja jer i mršave osobe mogu imati poremećaj insulinska rezistencija.

Podjela pretilosti tj .gojaznosti prema indeksu tjelesne mase (body mass index BMI ) se izračunava u kilogramima podijeljena s visinom u metrima na kvadrat (TTkg/Vm²). BMI je mjera  koja se najčešće upotrebljava za određivanje stepena uhranjenosti tj.debljine:BMI 18,5-24,9 kg/m² = normalno

  • BMI 25-29,9 kg/m² = suvišna tjelesna težina – pretili (overweight)
  • BMI 30,0-34,9 kg/m² = debljina I. kategorije (obesity)
  • BMI 35,0-39.9 kg/m2 = debljina II. kategorije
  • BMI viši od 40kg/m2 = debljina III kategorije

Danas je poznato da visceralna debljina pouzdanije označava adipozitet i jedan je od glavnih kriterija za postavljanje dijagnoze metaboličkog sindroma.

Uz mjerenje BMI preporučuje se i mjerenje odnosa obima struk/kukovi – WHR (waist hip ratio) ili samo mjerenjem obima struka.

Obim struka žene:  >80 cm = povećanje; >88 cm = značajno povećanje

Obim struka muškarci:  >94 cm = povećanje; >102 cm = značajno povećanje

Problem metaboličkog sindroma sve se više javlja među odraslom i starijom populacijom, a najviše zabrinjava što je zastupljen sve više i među djecom i mladima. Loša prehrana bogata rafinisanim šećerom i bijelim brašnom uz manjak fizičke aktivnosti dovela je do sve većeg broja djece koja su gojazna. Računa se da 24% odrasle američke populacije boluje od metaboličkog sindroma, iznad 60. godine starosti više od 43%, a u djece se javlja u 4-5% slučajeva.

Još neki simptomi koji mogu upućivati na stanje insulinska rezistencija su sljedeći:

  • Zaboravnost, depresija, bezvoljnost
  • Stalna želja za unosom slatkiša i nakon obroka –ovo se dešava zbog naglih skokova inzulina u krvi gdje dolazi do začaranog kruga kada bi pacijent imao potrebu da svakih 2 sata nešto jede.
  • Nagli pad šećera – koji se dešava jer je previše cirkulišućeg inzulina u krvi
  • Otežano mršavljenje, bez obzira na korekciju ishrane, čak i ako je osoba na posebnom režimu ishrane, teško mršavi a brzo se ugoji. 
  • Višak masnih naslaga na stomaku (veliki stomak), masne naslage oko unutrašnjih organa (visceralna gojaznost) su jedan od znakova koji prvi ukazuju na mogući poremećaj inzulinska rezistencija.
  • Stalna pospanost, posebno nakon obroka uz učestalo zijevanje.
  • Hronični nedostatak energije i osećaj umora i pored obilnih obroka
  • Pojava  izraslina na koži sličnih bradavicama, ispod grudi, pazuha, na vratu.
  • Pojava tamnije prebojenosti kože vrata, pazuha i prepone.
  • Neredovni menstrualni ciklusi, pojava akni pojačane maljavosti kod žena koja je posledica hormonskog dizbalansa koji se dešava ponovo zbog inzulinske rezistencije. Zbog ovog hormonskog poremećaja javlja se sterilitet kod žena i pojava policističnih jajnika.

Mehanizmi insulinske rezistencije u debljini

Debljina izaziva inzulinsku rezistenciju na taj način što potiče proces koji se naziva  lipoliza u masnom tkivu. Kada se masne ćelije zagrade iz njih se oslobađaju  slobodne masne kiseline u cirkulaciji i ove masne kiseline i trigliceridi odlaze u jetru i mišiće. Tako nastaje „masna jetra“ koju najčešće otkriva ultrazvučni pregled. U isto vrijeme se iz masnog tkiva gojaznih osoba pojačano luče proupalne supstance adipokini, što direktno ili indirektno koči djelovanje inzulina. Stepen inzulinske rezistencije u jetri srazmjeran je veličini masne infiltracije jetre bez obzira na to koliki je ukupni porast masnog tkiva u tijelu. To znači što masnija jetra – inzulinska rezistencija ima veći stepen.

Inzulinska rezistencija – liječenje ishranom

Liječenje inzulinske rezistencije podrazumijeva prvo promjenu režima ishrane, ali se često moraju uključiti i lijekovi koji se koriste i u terapiji dijabetesa melitusa, a to su najčešće metformin (Glucofage) koji olakšava preuzimanje glukoze iz krvi od strane mišićnih i masnih ćelija, i sprečava oslobađanje glukoze iz jetre. Postoje i lijekovi koji utiču na povećanje osetljivosti na insulin, kao i lijekovi koji smanjuju apsorpciju glukoze u crijevima, ali ove lijekove vam može preporučiti samo ljekar.

Bez pravilne ishrane se ne može riješiti inzulinska rezistencija. Često pacijenti pitaju da li mogu samo da piju tablete koje im preporučim ja ili endokrinog , ali odgovor je “NE” jer nema rezultata. Prevencija i mijenjanje navika jedini je način da se riješi inzulinska rezistencija .  Povećanje procenta mišićne mase u ukupnom sastavu tijela i to na račun smanjenja procenta masti je ključni faktor za kontrolu inzulinske rezistencije i sprečavanje prelaska insulinske rezistencije u dijabetes. Umerena fizička aktivnost, koja se kontinuirano upražnjava, trening anaerobnog i aerobnog tipa blagotvorno utiče na pacijente sa inzulinskom rezistencijom. Kada dođe do manjeg  gubitka tjelesne mase uz  regulisanje ishrane i aerobni i anaerobni trening, dolazi do značajnog poboljšanja laboratorijskih nalaza vrijednosti ŠUK i Inzulina u OGTT testu.

Plan ishrane i dijetetski režimi uz adekvatnu oralnu terapiju lijekovima se u ovom slučaju formiraju isključivo pod nazdorom ljekara nutricioniste. Izbor namirnica podrazumijeva izbor namirnica čiji je glikemijski index niži od 50 i hranu bogatu vlaknima, proteinima i mastima. Hrana čiji je glikemijski indeks viši od 50 treba izbjegavati. To su prosti šećeri (bijeli šećer, braon šećer, med ), slatkiše, sokove, bijelo brašno, bijelu rižu, bijeli krompir, pivo, kokice, mliječnu čokoladu. 

Savjetuje se planiranje obroka koristeći što manje termički obrađeno voće i povrće, bogato vlaknima ( brokuli, špinat, pečurke, artičoke, grašak, zeleni pasulj, paradajz, sjemenke). Jako je važno obratiti pažnju na adekvatan unos proteina i to prevashodno iz namirnica kao što su riba, puretina, mliječni proizvodi, piletina i jaja. Osobama sa inzulinskom rezistencijom preporučuje se redukcijska dijeta, uravnotežena u sastavu namirnica, a sa smanjenim kalorijskim unosom. Dnevno smanjenje unosa kalorija za 500 do 1000kcal može dovesti do smanjenja tjelesne težine. Na taj način se smanjuje i rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti.  Smanjenje tjelesne težine za 20% redukuje kardiovaskularni rizik za 40%, ali i manja smanjenja težine za 5-10% pozitivno utiču na krvni pritisak i na sniženje masnoće i glukoze tj.šećera  u krvi.

Sve navedene namirnice su zastupljene u mediteranskoj ishrani i zato je mediteranska ishrana zlatni standard za pacijente koji imaju problem inzulinska rezistencija. Integralne žitarice i hrana bogata vlaknima snižava ukupni i LDL-holesterol povećanim lučenjem žučnih kiselina te smanjenom sintezom holesterola i masnih kiselina. Hrana bogata vlaknima popravlja glikemiju i poboljšava inzulinski odgovor. Sve ovo dovodi do boljih laboratorijskih vrijednosti  inzulina i šećera u krvi. Mediteranska dijeta bazirana je na pojačanoj tjelesnoj aktivnosti najbolje 1 h šetnje svakodnevno ili 7000 koraka dnevno. U mediteranskoj  ishrani najviše je zastupljeno povrće, grahorice, voće, orašasto voće, maslinovo ulje, cerealije, umjereno riba, mlijeko, sir, jogurt i piletina te crno vina, a vrlo malo crvenog mesa i zasićenih masnih kiselina.

Insulinska rezistencija se sve više javlja kod osoba koje imaju višak kilograma i kojima je neophodan nutricionista kako bi korigovali svoju ishranu i izbjegli mogućnost da dobiju dijabetes.

OCIJENITE OVAJ ČLANAK:
Sending
User Review
4.57 (7 votes)

Gordana Ljoljić Dolić

Mr sci dr Gordana Ljoljić Dolić , specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije-nutricionista i specijalista kvantne medicine na Medicinskom Fakultetu u Banja Luci završila je specijalizaciju iz fizikalne medicine i rehabilitacije. 2014. godine magistrirala je iz oblasti nutricionizma na temu Prehrambene navike pacijenata sa gastritisom na području Banjalučke regije na PTF u Osijeku, Republika Hrvatska i stekla zvanje magistar nutricionizma.