Bolesti i stanja Lijekovi i suplementi Porodica i trudnoća

Ovisnost o drogama

Fenomen konzumiranja droge i ovisnosti prati ljudski rod od davnina što potvrđuju brojne historijske činjenice, još oko 5000. godine p. n. e. stari Sumerani su uzimali opijum o čemu postoje pisani tragovi. Prema globalnim procjenama, oko 200 miliona ljudi širom svijeta koristi droge. Otprilike 162 miliona koristi marihuanu i hašiš, a 35 miliona psihostimulanse, kao što su amfetamin, metamfetamin i ekstazi. Također se procjenjuje da oko 16 miliona ljudi u svijetu koristi opijate, kao što su opijum, morfijum i heroin. Kokain koristi oko 13 miliona ljudi, a njegova upotreba je u porastu u zemljama zapadne Europe. U Svjetskom izvještaju o drogama za 2010. godinu, koji je proveo UN-ov Ured za drogu i kriminal (UNODC), navodi se da je kanabis supstanca koja se najviše proizvodi i konzumira. Na drugom mjestu su sintetičke droge, poput amfetamina, a na trećem su kokain i opijati. Broj korisnika droge raste iz godine u godinu kako u svijetu, tako i u BiH. 

Za početak, šta je droga, a šta ovisnost? 

DROGA je svako psihoaktivno sredstvo prirodnog ili sintetskog porijekla koje osoba uzima radi postizanja neke poželjne promjene psihičkog ili fizičkog stanja, a o kojem može postati ovisna. 

Dugotrajno korištenje droga uzrokuje različite štetne posljedice na socijalno i zdravstveno stanje ovisnika. Prilikom dužeg intenzivnijeg korištenja, većina droga izaziva psihičku i/ili fizičku ovisnost, a to se dešava zbog podizanja praga tolerancije u odnosu na korištenu supstancu.

TOLERANCIJA je biološka  adaptacija organizma na drogu, zbog čega se javlja potreba za povećanjem količine uzimane supstance, a u cilju postizanja prvobitnog efekta nakon uzimanja te supstance.

PSIHIČKA OVISNOST je zadovoljstvo koje se javlja prilikom uzimanja određene supstance, ali i da se izbjegnu simptomi apstinencijalne krize.

FIZIČKA OVISNOST je prilagođenost organizma na neku psihoaktivnu supstancu koja se uzima u kontinuitetu i gdje se pojavljuje apstinencijalna kriza ukoliko se ista ne uzima.

APSTINENCIJALNA KRIZA je skupina simptoma koji se javljaju nakon potpune ili parcijalne apstinencije. U većini slučajeva javlja se: uznemirenost, razdražljivost, promjena raspoloženja, povraćanje i gađenje, dijareja, tahikardija, znojenje, depresija, povišen krvni pritisak, nesanica, jaki bolovi u tijelu i sl.

Tipovi korisnika droga

Korisnici droga mogu biti osobe različitog spola, uzrasta, imovinskog stanja, nacionalnosti i obrazovanja. Postoji više klasifikacija korisnika droga, a mi izdvajamo klasifikaciju baziranu na dinamici, prema kojoj postoji nekoliko tipova korisnika droga: eksperimentalni, rekreacioni, funkcionalni, nefunkcionalni, društveno-tradicionalni i terapijski. Granice između njih su vrlo fleksibilne i moguć je prelazak iz jedne grupe u drugu (obično od nižeg ka višem stepenu ovisnosti).

EKSPERIMENTATORI su osobe koje iz radoznalosti probaju jednu ili više droga i obično se tu završava njihovo eksperimentiranje.

REKREATIVCI (vikend korisnici) su osobe koje povremeno uzimaju neku drogu ili je uzimaju redovno, ali sa dužim pauzama.

FUNKCIONALNI KORISNICI su osobe koje redovno uzimaju neku drogu, imaju izražene simptome ovisnosti, ali uspjevaju da „društveno prihvatljivo“ funkcioniraju.

NEFUNKCIONALNI KORISNICI su osobe koje više nisu u stanju da „društeno prihvatljivo“ funkcioniraju. Kod njih su izraženi simptomi apstinencijalne krize, a droga je za njih postala centar svijeta. Obično su to osobe koje su iz funkcionalnih prešle u nefunkcionalne korisnike.

DRUŠTVENO-TRADICIONALNI KORISNICI su osobe koje u skladu sa tradicionalnim načinom života, u određenim dijelovima svijeta, koriste neke droge. (npr. stanovnici Perua koji žvaču lišće koke).

TERAPIJSKI KORISNICI DROGA su osobe koje duže vrijeme koriste lijekove u medicinske svrhe. Ukoliko se terapija ne provodi u skladu sa ljekarskim propisima, korisnici postaju ovisni o medikamentima.

Ličnost ovisnika

Eksperimentiranje sa drogom se najčešće dešava u adolescentnom periodu. U većini kultura ovaj period počinje oko 11-12 godine, a završava oko 24-26 godine života. Adolescentni period je obilježen turbulentnim promjenama u fizičkom i psihičkom smislu. Biološko sazrijevanje, mijenjanje tjelesne slike, izgradnja spolnog identiteta i prihvatanje istog, doživljavanje samog sebe i ispunjavanja očekivanja okoline su samo neke od velikih promjena koje karakterišu ovaj period. Često nastaju krize u razvoju, nazvane još i krizama identiteta, koje kod mladih ljudi izazivaju emotivnu bol. To može dovesti do posezanja za drogom kako bi se postigao osjećaj sigurnosti, samopoštovanja, moći i bijega iz realnosti, koja je za njih u tom trenutku veoma bolna.

Emocije koje se normalno javljaju u periodu adolescencije, a mogu dovesti do upotrebe droge su strah i žalost. Najdominantnija osjećanja karakteristična za adolescentni period su osjećaj dosade, alienacije (otuđenje) i tuga.

Dosada se javlja zato što adolescent nije u mogućnosti da produži dječije igre, ali nije u stanju ni da prihvati odgovornost za „igre“ odraslih. Dosada je prazni prostor u kojem je sve nezanimljivo, nepoznato, pa je potrebna spretnost i vještina u komunikaciji da bi se savladao taj momenat. Jedan dio mladih koji nisu u stanju da izdrže to emotivno stanje, pronalaze brži način u savladavanju tog problema koristeći droge.

Alienacija (otuđenost) je osjećanje slično dosadi. Od mladih se očekuje da snose odgovornost za svoje izbore zanimanja, društva i partnera, pa se javlja praznina zbog isključivanja iz svijeta odraslih. Adolescent se zato priklanja nekoj subkulturi ili kontrakulturi, u kojoj prihvataju grupni identitet na račun vlastitog. Potreba mladih da ostanu u grupi može biti veoma jaka, zbog čega i uzimanje droge predstavlja ostanak u grupi.

Tuga je prouzrokovana osjećajem praznine i bezperspektivnosti. Javlja se i kao posljedica osjećaja napuštenosti i nedostatka roditeljske zaštite i podrške. Najjači osjećaji su usamljenost, odbačenost i nesigurnost koju mladi ljudi pokušavaju prevazići upotrebom droge.

Kako se ovisnost razvija? 

Tok je uglavnom jednak za sve ovisnike i moguće je razlikovati 4 faze: 

Prva faza: PROBA

Droga se uzima na nagovor ili zbog znatiželje. Neko samo na tome i ostane, ali neko nastavlja s uzimanjem. 

Druga faza: SVE ČEŠĆA KONZUMACIJA DROGE

Osoba sve češće uzima drogu, u društvu, za dobro raspoloženje. Pritom na to troši i sve više novca. Osoba ne percipira da ima problem i uvjerena je da može prestati kad god poželi. 

Treća faza: NAVIKA

Iz druge je vrlo lako „skliznuti“ u treću fazu – vrlo štetnu i opasnu. Osoba postaje zaokupljena drogom. Započinje zanemarivati svoje dnevne obaveze, nije funkcionalna na fakultetu ili na poslu, gubi kontakte sa starim prijateljima i obitelji, te se kreće u novom društvu, društvu narkomana. Osoba postaje svjesna problema, ali nije u stanju prekinuti s drogiranjem. 

Četvrta faza: OVISNOST

U najopasnijoj i najštetnijoj fazi, osoba više ne vlada svojim životom, nego droga. Naime, ovisnost o drogi manifestira se u svim područjima života. Ovisnik zanemaruje obaveze, neprimjereno se ponaša. Mijenja mu se i društveni život, gubi prijatelje, a do napetosti i sukoba dolazi i u obitelji.

Klasifikacija droga i psihoaktivnih supstanci

Psihoaktivne supstance se u organizam unose na više načina: oralno (alkohol i tablete), intravenski (heroin), ušmrkavanjem (kokain, heroin), pušenjem i inhaliranjem (marihuana, kokain, ljepilo).

Klasifikacija droga nije jednostavna zbog postojanja velikog broja supstanci koje izazivaju ovisnost. Najčešća je podjela na lake i teške droge. Ovakva podjela je subjektivna i koristi se u nezvaničnom govoru. Druga vrsta podjele je farmakološka podjela:

Prema farmakološkom djelovanju droge dijelimo u šest osnovnih kategorija (Schwebel, 1995):

1. STIMULATIVNA SREDSTVA koja potiču aktivaciju: kokain, kofein, nikotin, amfetamin; 

2. DEPRESORI  koji snižavaju aktivaciju: barbiturati, sintetski sedativi, sredstva za spavanje, alkohol; 

3. NARKOTICI (OPIJATI) koji oslobađaju od boli i uspavljuju: kodein, morfiji, opijum, metadon, heroin; 

4. HALUCINOGENI koji iskrivljuju percepciju: LSD, PCP (fenciklidin); 

5. KANABIS koji ima različito djelovanja (ponekad potiču, snižavaju aktivaciju, iskrivljuju percepciju): marihuana, hašiš; 

6. INHALANTI koji omamljuju: ljepilo, benzin, nitroksid, aromatski ugljikovodici.

Postoji li veća vjerojatnost zloupotrebe droge u određenim dobnim skupinama?

Iako je zloupotreba droga prisutna u svim dobnim skupinama, rizična skupina je ipak adolescentna dob. Motivi mladih osoba koji započinju s uzimanjem droge su mnogi i različiti: 

  • radoznalost, 
  • osjećaj manje vrijednosti i nedostatak samopoštovanja, 
  • loše socijalne prilike u obitelji,
  • nedostatak roditeljske pažnje i ljubavi, 
  • težnja za pripadnosti vršnjacima,
  • nesposobnost rješavanja konfliktnih situacija i sl. 

Isto tako novi načini zabave, trendovi, pozitivni stavovi prema drogama, materijalistička filozofija, hedonistička orijentacija prema životu i velika dostupnost droga pridonose vjerojatnosti da će adolescent posegnuti za drogama.

Simptomi konzumiranja droge

Osim što je kao posljedica uzimanja droga narušeno psihičko zdravlje, droga ostavlja duboke tragove i na tijelu. Navedeni znakovi kasnije imaju posljedice na funkcioniranje u društvu, bilo da je riječ o profesionalnom funkcioniranju ili interpersonalnim odnosima.

FIZIČKI SIMPTOMI:                                                     
  • Crvene oči, 
  • jako proširene ili sužene zjenice 
  • Zanemarivanje osobne higijene 
  • Gubljenje težine (kod nekih droga) 
  • Poremećaji u spavanju 
  • Umor ili hiperaktivnost 
  • Dugotrajan kašalj
EMOCIONALNI SIMPTOMI: 
  • Nagle promjene raspoloženja
  • Razdražljivost
  • Neodgovorno ponašanje
  • Nisko samopoštovanje
  • Depresija i opće pomanjkanje interesa.
ODNOSI SA OBITELJI:
  • Svadljivost
  • Nepoštivanje pravila
  • Udaljavanje od obitelji
ŠKOLOVANJE:
  • Smanjeno zanimanje
  • Negativan stav
  • Loše ocjene
  • Puno izostanaka, 
  • Markiranje i problemi s disciplinom

Iako su ljudi oduvijek posezali za sredstvima ovisnosti, a u želji za drugačijim iskustvima i ne uzimajući u obzir potencijalnu opasnost, treba biti svjestan da je droga problem s kojim se danas suočava sve veći broj mladih ljudi. Ovaj problem se ne događa isključivo drugima, jer je svaka mlada osoba u mogućnosti doći u dodir s drogom, bez obzira na to raspolaže li s puno ili malo novca, je li odgojena strogo ili popustljivo, živi li u gradskoj ili ruralnoj sredini. Ako trebaš pomoć u borbi protiv ovisnosti, obrati se specijaliziranim ustanovama. Prepoznaš li simptome uzimanja droge kod tebi drage osobe, porazgovaraj s njom/njim, pokušaj je uputiti na traženje pomoći ili se posavjetuj sa stručnim osobama u tom području.

Članak sponzorira farmaceutska kuća:

OCIJENITE OVAJ ČLANAK:
Sending
User Review
0 (0 votes)

Amel Okanović

dr. Amel Okanović je specijalista psihijatrije zaposlen u Centru za mentalno zdravlje Doma zdravlja Bihać.