Lijepo, mišićavo tijelo zahtijeva mnogo truda, rada i treninga, a što u konačnici znači mnogo vremena. Često su želje osobe da postigne željeni izgled nerealne u pogledu potrebnog vremena za takav rezultat, pa pribjegnu raznim hemijskim prečacima od kojih je jedan od najčešćih primjena anabolika, najčešće steroida.
Anabolički steroidi se koriste za povećanje tjelesne sposobnosti i mišićne mase. Nerijetko im pribjegavaju i sportaši, posebno oni koji nisu u sportovima koji podliježu doping kontrolama. Kad se uzimaju dugo vremena, u velikim dozama i bez zdravstvenog nadzora, mogu izazvati nepravilno i nerazumno ponašanje, te širok niz neželjenih tjelesnih efekata. Anabolički steroidi se zloupotrebljavaju za povećanje nemasne (čiste) mišićne mase i snage. Ovi efekti se pojačavaju u kombinaciji s treningom izdržljivosti i odgovarajućom visokoproteinskom prehranom. Nema neposrednih dokaza da anabolički steroidi povećavaju izdržljivost ili brzinu, no dosta usmenih dokaza ukazuje na to da atletičari koji ih uzimaju mogu izdržati duže i napornije treninge. Kao posljedica se javlja mišićna hipertrofija, koja nastupa brže nego samo uz trening, izdašnija je i predstavlja najčešće željeni rezultat.
Anabolički steroidi su testosteron i svi lijekovi koji su mu hemijski i farmakološki srodni, a koji dovode do povećanja mišićne mase. Oni imaju androgene efekte (povećanje ispoljavanja karakteristika muškog pola npr. promjene dlakavosti ili libida, agresivnost) i anaboličke efekte (npr. povećano iskorištavanje bjelančevina, promjene mišićne mase). Androgeni se efekti ne mogu razdvojiti od anaboličkih, no postoje neki novi sintetizirani anabolički steroidi s minimalnim androgenim učincima. Neželjeni efekti u znatnoj mjeri ovise o dozi i lijeku. Uz fiziološke zamjenske doze neželjene su pojave rijetke, međutim neki sportisti mogu uzimati doze koje su 10 do 50 puta veće od uobičajenih fizioloških doza.
Procjene incidence zloupotrebe anaboličkih steroida tokom životnog vijeka iznose od 0,5 do 5% populacije, no subpopulacije se značajno razlikuju (npr. veća učestalost u body–buildera i sportista koji se natječu). U SAD–u, prijavljena učestalost uzimanja iznosi 6 do 11% u studenata, uključujući i neočekivano veliki broj ne–sportaša, te oko 2,5% u studentica. Sportaši mogu uzimati steroide izvjesno vrijeme, prekinuti, a potom opet započeti nekoliko puta godišnje (cikličko uzimanje). Smatra se kako povremeni prekid uzimanja lijeka omogućuje povratak na normalu normalnog tjelesnog nivoa testosterona, broja spermatozoida i unutrašnje kontrole lučenja polnih hormona koja kreće iz mozga prema polnim žlijezdama. Usmeni dokazi ukazuju kako ciklička primjena može umanjiti štetne učinke i potrebu za povećanjem količine lijeka kako bi se postigao željeni učinak.
Simptomi primjene anabolika
Najkarakterističniji znak je brzo povećanje mišićne mase. Brzina i izraženost povećanja su neposredno povezane s uzimanim dozama. Bolesnici koji uzimaju fiziološke doze će pokazivati polagano i često neupadljivo povećanje; oni koji uzimaju mega doze mogu povećati nemasnu tjelesnu (mišićnu) masu i nekoliko kilograma na mjesec. Dolazi i do povećanja nivoa energije i libida (u muškaraca), ali ih je teže otkriti. Psihološke učinke (obično tek uz vrlo visoke doze) često opaža obitelj: jake i nepravilne promjene raspoloženja, nerazumno ponašanje, pojačanu agresivnost, razdražljivost, povećani libido i depresiju.
Česte pritužbe su pojačane akne i ginekomastija (rast dojki), kao i maskulinizirajući učinci u žena (pojava karakteristika muškog pola u ženske osobe). Neki od tih učinaka (npr. opadanje kose, povećanje klitorisa, maljavost, produbljenje glasa) mogu biti trajni. Osim toga, obim dojki se može smanjiti; sluznica rodnice može atrofirati; menstruacija se može promijeniti ili prestati; libido se može povećati ili, rjeđe, smanjiti a agresivnost i apetit se mogu pojačati.
Kako anabolici mogu oštetiti jetru?
Rijetko da postoji bilo koji lijek ili supstanca koja na ovaj ili onaj način ne prođe kroz jetru. Bilo da se izbaci iz organizma, bilo da se transforira u neki drugi oblik. Anabolici kao steroidni hormoni su posebno bitni sa ovog aspekta jer njihov metabolizam upravo i ide preko jetrenih ćelija. Ove supstance mogu dovesti do 4 odvojena tipa jetrenog oštećenja:
- prolazno povečanje jetrenih enzima;
- akutna holestaza karakterisana zastojem izlučivanja žuči;
- hronična bolest krvnih sudova jetre – peliosis hepatis;
- tumori jetre uključujući benigne adenomoe i maligne hepatocelularne karcinome.
Prolazno povećanje jetrenih enzima
Prolazno povećanje jetrenih enzima se ogleda u povećanju transaminaza, poglavito AST i ALT. Nužno je zapamtiti da posebno jak i naporan trening sportaša takođe može izazvati povećanje transaminaza, te je najbolji način da se odvoji ozljeda jetre od posljedice treninga određivanje kreatin kinaze i mioglobina iz istog uzorka koji se povećavaju kod skoka transaminaza kao posljedice treninga.
Ovo povećanje jetrenih enzima kao posljedica oštećenja jetre je vrlo varijabilno, može biti blago do vrlo izraženo, obično je asimptomatsko, samoograničavajuće i brzo nestaje po prekidu uzimanja anabolika ili čak i spontano. Rezultat je najviše ozljede samih jetrenih stanica, najčešće se javlja pri primjeni danazola ili oksimetolona (ovo su pripadnici grupe tzv. C17 alkiliranih testosterona).
Stanje se liječi prekidom uzimanja steroida, a transaminaze se obično vrate na normalne vrijednosti unutar par sedmica, ovisno o početnom nivou.
Akutna holestaza
Primjena anabolika dovodi do vrlo karakteristične forme akutne holestaze koja je dostaa slična formi koja se vidi u trudnoći kod nekih žena (tzv. holestaza trudnoće), te kod primjene kontraceptivnih pilula. Tačan mehanizam nije do kraja poznat, ali se čini da u pojedinih osoba postoji urođeni nedostatak transportne molekule zadužene za prenos žučnih soli, a koji dolazi do izražaja pri primjeni anabolika.
Ono što je bitno jeste da se jetrena ozljeda u ovoj formi pojavljuje 1 do 4 mjesec po početku primjene anabolika, iako se može javiti i do 24 mjeseca poslije. Nastup je vrlo postepen sa pojavom mučnine, zamora i umora, te pojavom svrbeža kože nakon kojeg slijedi pojava tamne mokraće, te jasna žutica kože i beonjača. Nivo jetrenih transaminaza nije prevelik, obično 2-3 puta iznad gornje granice, ali karakteristično se pojavljuje povišen nivo alkalne fosfataze (ALP) jetrenog enzima koji jeste marker zastoja u izlučivanju žuči. Stanje se pojavljuje u oko 1% osoba koje su primjenjivale metiltestosteron, danazol, stanozolol ili oksimetolon (C-17 alkilirani testosteroni). Stanje se nikada ne pojavljuje u osoba koje su primale nemodifikovani testosteron (injekcijom ili transdermalnim flasterom).
Stanje je obično reverzibilno nakon prekida uzimanja steroida, ali žutica i svrbež kože mogu da postoje nekoliko nedjelja nakon prekida terapije. Neki lijekovi poput UDCA i antihistaminika mogu pomoći u tretiranju ovih simptoma.
Peliosis hepatis
Pelioza je rijetko stanje koje se može pojaviti nakon uzimanja anabolika. Radi se o formiranju mnogostrukih šupljina ispunjenih sa krvlju unutar jetrenog tkiva. Pacijenti su obično bez simptoma, ali mogu prijaviti bol i pritisak ispod desnog rebarnog luka, a iznimno rijetko i sa izraženim bolom u trbuhu koji je obično znak prsnuća šupljine i ulaska krvi u trbušnu duplju. Neki osobiti tretman osim prestanka uzimanja steroida ne postoji, a stanje je djelimice reverzibilno, odnosno neke od promjena na krvnim sudovima jetre ostaju doživotno.
Tumori jetre
Potencijalno ozbiljne kompikacije upotrebe anabolika uključuju razvoj tumora jetre – bilo benignog adenoma ili malignog hepatocelularnog karcinoma (HCC). Ovi tumori se razvijaju u onih pacijenata koji su duže vrijeme uzimali anabolike. Tumori se mogu pojaviti kod primjene svih steroida, ali se većina javlja kod onih koji uzimaju steroide koji pripadaju 17-alfa alkilnoj grupi (Methyltestosterone, Oxandrolone, Oxymetholone and Stanozolol). Ovisno o tome da li se radi o benignim ili malignim tumorima, za što je često potrebna i biopsija jetre, tretman je kao i kod svih drugih tumora jetre i uključuje i operativni zahvat, a u slučaju HCC nekada i transplantaciju jetre.
Druge forme toksičnosti za jetru
Anabolici su faktor rizika za razvoj posebne forme masne bolesti jetre – tzv. sa toksinima asocirane masne bolesti jetre (TAFLD) i nalazi se u čak 12% osoba koji troše ove preparate. Rizik za TAFLD se povećava za 6 puta po uzimanju steroida. Mehanizam je kompleksan i nedovoljno objašnjen, ali se u srži problema nalazi direktno toksično djelovanje anabolika na funkcije jetrenih stanica.
Bitno je napomenuti da i drugi suplementi koji se koriste u svrhu body-buildinga mogu sadržati steroide sa jednakim djelovanjem. Bilo kakvo pominjanje prohormona, prirodnih steroida ili testosteronskog pojačivača (booster) na pakovanju suplementa treba pobuditi sumnju na prisustvo sintetičkih steroida u suplemetnu. Stoga – OPREZ!
Umjesto zaključka
Iz svega izloženog se može vidjeti da primjena steroida sa anaboličkim djelovanjem ima mnogostruke negativne i nekada pogubne efekte na tkivo jetre. Efekat se pojačava sa jačinom i posebice sa dužinom primjene. Oprez je potreban i sa nekim suplemntima jer isti mogu takođe sadržavati steroide. Sa današnjim saznanjima, sa stanovišta hepatologije primjena anaboličkih steroida se dakle snažno obezhrabruje i savjetuje se da se NE PRIMJENJUJU.