Lijekovi i suplementi Sponzorirano

Probiotici i prebiotici u probavnim bolestima i stanjima

Davne 1907. godine Ilja Mečnikov, ruski mikrobiolog objavio je „Optimistički esej“u kome je pisao da je u budućnosti „moguće produžiti ljudski život promjenama sastava crijevne flore.“  Danas znamo da čovjek ima ukupno 23.0000 gena u ćelijama svog organizma, a bakterije u našim crijevima posjeduju više odmilion gena. Ukupno  ih ima 100 000 milijardi u svakom mililitru crijevnog sadržaja i oko 2000 različitih vrsta. Do danas je izolovano prvih 1000 vrsta. Normalnom florom čovjeka smatramo mikroorganizme koji žive na koži i sluznicama čovjeka i na tim mjestima nisu patogeni. Broj i vrsta mikroorganizma su uglavnom stabilni. Mikroorganizmi koji čine normalnu floru često se nazivaju i oportunistički zato što mogu  uzrokovati bolest ako domaćin postane imunokompromitovan. Sluznica probavnog sistema nastanjena je mikroorganizmima čitavom njegovom dužinom.

Probiotici

Probiotik је živa mikrobna kultura ili kultivisani mliječni proizvod koji igra fundametalnu ulogu, važnu ulogu u zdravlju i bolesti i koji je pokazao blagotvorne učinke na ljudsko zdravlje. Riječ “probiotik” dolazi iz grčkog jezika i znači “za život”.  Uloga probiotika je održavanje ravnoteže crijevne mikroflore na način da nastoje smanjiti broj štetnih bakterija, a povećati broj korisnih bakterija. Probiotike nalazimo u mliječnim proizvodima kao što su jogurt i kefir, ali i u nekim mesnim proizvodima (svježe kobasice), fermentisanom voću i povrću (kiseli kupus, krastavci). Komercijalni preparati koji sadrže probiotike mogu se sastojati od jednog ili više sojeva ili bakterijskih rodova i dostupni su u kapsulama, liofiliziranim prahovima ili sadržani u jogurtu ili fermentisanom mlijeku. Efikasnost probiotika u različitim kliničkim stanjima zavisi od mikrobioloških svojstva pojedinačnih sojeva. Idealni probiotik mora se dobro podnositi od strane ljudskog tijela, mora biti u stanju da preživi u različitim fiziološkim uslovima gastrointestinalnog trakta, da prijanja na epitel i aktivno se replikuje. Konačno mora imati blagotvorno dejstvo na gosta, u smislu konkurencije sa drugim bakterijama mikrobiote. Sa direktnim djelovanjem na epitel u crijevima, probiotik povećava sintezu i lučenje mucina od strane peharaste ćelije. Probiotske bakterije također mogu proizvesti različite oblike molekule bakteriocina sprječavajući štetnu kolonizaciju i doprinoseći funkciji mukozne barijere. Probiotik poboljšava stabilnost uskih spojeva, sa smanjenjem od propusnosti epitela za patogene i njihove proizvode i određuje nuklearnu regulaciju ekspresije gena koji kodiraju za citokine koji imaju proupalno djelovanje.

Probiotici takođe dovode do regulacije ćelijske apoptoze. Aberantna indukcija apoptoze različitim podražajima, takođe bakterijske prirode, može izazvati bolest u gastrointestinalnom traktu. Apoptotski procesi u normalnim uslovima zdravlja održavaju  ravnotežu između ćelijske proliferacije i degeneracije, dok nekontrolisana  apoptoza može uzrokovati oštećenje tkiva uzrokovano  toksičnom supstancom koje oslobađa višak degenerišućih stanica. Probiotik daje pozitivan učinak na lokalni imunitet povećanjem proliferacije B limfocita koji luče IgA u lamini propriji i produžavanjem  lučenja IgA u mukoznom sloju endoluminalno. Provedene studije o sastavu crijevne mikrobiote ukazuje na to da sojevi bakterija koje se koriste za priznata probiotička svojstva obično su prisutne u visokim koncentracijama u uzorcima izmeta uzetog od zdravih osoba i  njihova prevalencija se može značajno promijeniti  kod nekih patoloških stanja  gastrointestinalnog trakta 

Mikroorganizmi – koje smatramo probioticima – moraju imati nekoliko vrlo važnih karakteristika te svojstvo da proizvode antimikrobne materije: organske kiseline (mliječna i ocatna kiselina), vodonikov peroksid i bakteriocine kako bi potisnuli razvoj patogenih i truležnih bakterija. Zbog tih svojstava probiotici pokazuju jaku antimikrobnu aktivnost prema gram pozitivnim bakterijama kao što su Staphylococcus aureus i Clostridium perfringens. Vodonikov peroksid pokazuje u prisutnosti bakterija mliječne kiseline, jači inhibitorni učinak. Probiotici proizvode nekoliko vrsta organskih kiselina od kojih su najvažnije ocatna, mliječna i pirogrožđana. U manjim količinama proizvode: citronsku, hipurinsku, arotičnu i maslačnu kiselinu . Od ukupno proizvedenih kiselina koje proizvode probiotici – 90% su mliječna i ocatna kiselina. Djelovanjem mliječne i ocatne kiseline, koje djeluju baktericidno i bakteriostatski, snižava se pH vrijednost u probavnom sistemu. Zapaženo je da mliječna kiselina stimuliše peristaltiku crijeva što poboljšava probavu i apsorpciju mliječnih proizvoda. O nekim bakteriocinima, koje proizvode probiotičke bakterije, ima već dovoljno podataka. Tako Lactobacillus acidophilus proizvodi acidofilin, laktobacilin i lactodin. Navedeni bakteriocini pokazuju antimikrobnu aktivnost prema vrstama iz rodova: Escherichia, Salmonella, Shigella i Pseudomonas, što potvrđuje da probiotici mogu potisnuti rast truležnih bakterija u crijevu. Ima takođe podataka da bakteriocini koje proizvode bakterije mliječne kiseline potiskuju rast Listeria. Bakteriocini, koje proizvodi Lactobacillus GG inhibiraju rast bakterijskih vrsta iz rodova: Escherichia, Pseudomonas, Salmonella, Bacillus i Clostridium. Neki sojevi Lactobacillus acidophilus i bifidobakterije pokazuju antimutageno i antikancerogeno djelovanje. Smatra se da do antikancerogenih efekata dolazi vjerojatno zbog svojstva bakterija da smanje količinu fekalnih enzima koji učestvuju u konverziji prokancerogenih materija u kancerogene. Probiotici umanjuju i količinu štetnih enzima, kao što je ß-glukozidaza i ß-glukoronidaza, koje katalizuju konverziju štetnih amina u nitrozamine. Oko 90% svih proizvedenih organskih kiselina su mliječna i ocatna kiselina. Ostale kiseline, koje su ispitivani probiotici proizveli u manjim količinama, su citronska, hipuronska orotska i mokraćna kiselina. Isti autori istraživali su i antimutagena svojstva ovih kiselina, prema 8 mutagenih materija.

Najčešće ispitivani i korišteni bakterijski sojevi su Lactobacillus rhamnosus, Saccharomyces boulardi, Lactobacillus Reuteri, Lactobacillus casei Shirota, Bifdobacterium lactis, Lactobacillus plantarum, Lactobacillus casei, E.coli Nissle. Probiotici su u svijetu rijetko gdje registrovani kao lijekovi, najčešće kao dijetetski suplement ili dodatak ishrani. Ipak se insistira da svaki termin „probiotik“mora da bude potkrpljen dvostruko slijepim, kontrolisanim randomizovanim studijama kao kod najstrožijeg ispitivanja lijekova.

Prebiotik

Gibson i Roberfroid su 1995. godine razradili prvu definiciju prebiotika kao “selektivno fermetisanih sastojaka koji omogućavaju specifične promjene kako u sastavu i/ili aktivnosti u gastrointestinalnoj mikroflori, koje doprinose dobrobiti i zdravlju domaćina“. Prebiotik je selektivno fermentisan sastojak koji rezultuje  konkretnim promjenama  u sastavu ili aktivnosti  gastrointestinalne mikrobiote čime se postiže korist po zdravlje. Obično su to oligomeri  sastavljeni od 4 do 10 monomernih  heksoznih jedinica. Najpoznatiji prebiotici su inulin i oligofruktoza. Pojačavaju kompletan imunitet jer povećavaju broj već postojećih dobrih bakterija. Kod djece korist od prebiotika je da oni značajno pomažu  apsorpciju koštano gradivnih minerala, Ca i Mg  i onemogućavaju apsorpciju toksičnih elemenata. Posljednjih godina istraživanja su se fokusirala na upotrebu dijetetskih vlakana i prebiotika s obzirom da se mnogi od ovih polisaharida mogu metabolisati crijevnom mikrobiotom što dovodi do proizvodnje kratkolančanih masnih kiselina.

Metaboliti prebiotske fermentacije takođe pokazuju antiinflamatorne i imunomodulatorne sposobnosti, što ukazuje na zanimljivu ulogu i liječenju nekoliko patoloških stanja. Galaktooligosaharidi i fruktani kratkog i dugog lanca (fruktooligosaharidi i inulin) su najviše proučavani prebiotici. Svi prebiotici su vlakna, dok sva dijetalna vlakna nemaju prebiotičke efekte. Теrmin „dijetalna vlakna“ је nastao 1953. godine, аli mnogo godina ranije, neka svojstva kao što su laksativni efekti, povećanje težine stolice i sprječavanje bolesti su povezana sa vlaknima. Dijetalna vlakna se dijele  na kategoriju rastvorljivih i nerastvorljivih. Rastvorljiva vlakna imaju blagotvorno dejstvo na lipide u serumu dok nerastvorljiva povećavaju težinu stolice i imaju laksativni efekat. Neka dijetetska vlakna su također u stanju da selektivno stimulišu rast i/ili aktivnost crijevnih bakterija potencijalno vezanih sa zdravljem djelujući kao prebiotici. Unos prebiotika ishranom pozitivno utiče na crijevnu mikrobiotu, ne samo da promoviše rast korisnih crijevnih bakterija već proizvodi i metabolite koji potencijalno štite funkcionalnost crijeva. Zbog svoje antioksidativne i antiinflamatorne aktivnosti prebiotici, posebno inulin, mogu se koristiti u prevenciji i liječenju gastrointestinalnih poremećaja u kojima zapaljenje i oksidativni stres imaju ključnu ulogu u njihovoj patogenezi. 

Prebiotici su uglavnom sastavljeni od oligosaharida i polisaharida, koji su sastavni dio hrane. Prebiotici nadopunjuju prehranu i podržavaju rast probiotika. Prebiotike možemo naći u velikom broju namirnica, npr: luk, poriluk, šparoge, mahunarke, žitarice, mlijeko, surutka, soja, leblebije, leća, orasi, komorač, crveno vino, med, banana, zobena kaša. Simbiotik je kombinacija probiotika i prebiotika kada se nađu zajedno u istom preparatu.Prije oko trideset godina, u Japanu je začet je koncept funkcionalne hrane, hrane koja dokazano djeluje na  zdravlje ljudi i dobija oznaku FOSHU (Food for Specified Health Use). Kriterijumi funkcionalne hrane  definišu se prema tome na koju se funkciju odnosi: jačanje imuniteta, prevencija specifičnih bolesti, brži oporavak od određenih bolesti, uticaj na posebne psihičke i fizičke tegobe i/ili usporavanje starenja. Danas zbog savremenog načina života teži se ka optimalnoj ishrani što predstavlja optimalni i dugoročni cilj funkcionalne hrane. 

Probiotici i njihove kombinacije su klinički dokazano efikasni u nekoliko bolesti: akutni virusni gastroenetritis, antibiotski proliv, iritabilni kolon, putnička dijareja kao i mogući efekti kod inflamatornih bolesti crijeva, NASH, vaginalnih infekcija. Sigurni efekt probitika su pokazani ui: akutni virusni gastroenetritis, antibiotski kolitis, iritabilni kolon, putnička dijareja, Helicobacter pylori (eradikaciona terapija utiče na crijevnu mikrobiotu). Mogući efekti: hronična opstipacije, cistična fibroza, ulcerozni kolitis. Pojedinačni izvještaji: akutni pankreatitis, kolageni kolitis, kolorektalni karcinom, Kronova bolest, NASH, intolerancija na laktozu.

Antibiotski kolitis

Pod ovim terminom podrazumijevamo  svaku dijareju koja nastaje od početka  primjene do 6 nedjelja nakon prestanka uzimanja antibiotika. Primarni patogeni događaj koji se desi tada  je gubitak ravnoteže crijevne flore nastala kao posljedica da antibiotici neselektivno pored patogenih uništavaju i korisne bakterije  koje su normalni stanovnici digestivnog trakta. Dolazi do smanjena fermentacije ugljenih hidrata u crijevima  i posljedične osmotske dijareje. Od svih uzročnika ovih proliva u 15-25 % je bakterija Clostridium difficilae koja dovodi do najtežeg oblika kolitisa tzv pseudomembranozni kolitis. Na žalost incidenca porasta C.difficile kolitisa i kod nas a i u svijetu je u značajnom porastu. Razlozi su mnogobrojni: neracionalna upotreba antibiotika, loša higijena, nedostatak adekvatnih terapijskih modaliteta kao i pojava novih  rezistentnih sojeva  C.difficilae. Smatra se da su antibiotici u 80% slučajeva odgovorni za nastanak ovog kolitisa. Smatra se da 5-10% zdravih ljudi ima u svom digestivnom traktu C.difficilae, ali nisu oboljeli jer normalna mikrobiota ne dozvoljava nekontrolisano bujanje ovog patogena. Bolest nije uzrokovana samo bakterijom nego njenim toksinima A i B. Od faktora rizika  najznačajnije je: upotreba antibiotika širokog spektra, dugo davanje antibiotika, ponovljeno davanje antibiotika, kombinovanje antibiotika, mlađi od 6 i stariji od 65 god., imunokompromitovanost, duga hospitalizacija. U primarnoj prevenciji ove bolesti važno je spriječiti nekritično korištenje antibiotika, uz antibiotik obavezno davati probiotsku kulturu, antibiotike davati što kraće, obratiti pažnju na sprovođenje higijenskih mjera….

Putnička dijareja

Putnička dijareja je posljedica samolimitirajuće gastrointestinalne infekcije koja je obično uzrokovana nehigijenskim rukovanjem hranom a može se prenijeti i osobama u okolini. Oblasti gdje je najveći rizik od putničke dijareje su zemlje u razvoju, ali mogu i neke zemlje Bliskog Istoka, Afrike, Latinske Amerike. Uzročnici mogu biti virusi, bakterije ili paraziti. Od bakterija najčešće je E.coli, potom stafilokok, Shigela i Salmonela a od virusa Norwalk (norovirus). Koristi od probiotskih preparata prema studijama su uvjerljiviji kod virusne putničke dijareje u odnosu na bakterijsku dijareju.

Sindrom nervoznog crijeva (IBS)

Iritabilno crijevo se definiše kao funkcionalne bolesti digestivnog sistema koje  karakterišu simptomi bazirani na dijagnostičkim kriterijumima koji su hroničnog i rekurentnog karaktera, a u odsustvu patoanatomskog supstrata. Kod ovih pacijenta kvalitet života i radna sposobnost su smanjeni a troškovi liječenja prilično visoki. Etiologija je nejasna a terapija usmjerena na kontrolu simptoma a to su prije svega bol i nadutost trbuha. U patogenezi funkcionalnosti crijeva veoma važna je interakcija između crijevne mikrobiote i crijeva kao organa. Pacijenti sa IBS su veoma heterogena grupa sa različitom simptomatologijom. Postoji hipoteza koja kaže da abnormalna crijeva mikroflora aktivira primarni mukozalni imunitet koji dovodi do povećane propustljivosti crijeva, aktivira nocioceptivne senzorne patofiziološke puteve i dovodi do disregulacije enteralnog nervnog sistema. Otvoreno pitanje je kome koji probiotik najviše odgovara s obzirom da se na tržištu veoma razlikuju po sastavu i broju mikroorganizama u jednoj dnevnoj dozi. Najnovije preporuke za korištenje probiotika iz 2015. koji su pokazali efikasnost i bezbjednost u tretmanu IBS-a su bakterije: Bifidobacterium infantis, B.Animalis, Lactobacillus plantarium te VSL#3 koji predstavlja kombinaciju osam živih bakterija: četiri iz roda Lactobacillus (Lactobacillus acidophilus, Lactobacillus plantarum, Lactobacillus casei, and Lactobacillus delbrueckii subspecies bulgaricus), tri iz roda Bifidobacterium (Bifidobacterium breve, Bifidobacterium longum, and Bifidobacterium infantis) i 1 iz roda Streptococcus (Streptococcus salivarius subspecies thermophilus).

Inflamatorne bolesti crijeva (Ulcerozni kolitis i Kronova bolest)

Ulcerozni kolitis (UC) je oboljenje koje zahvata kolon. U aktivnoj fazi bolesti broj Lactobacillusa je značajno snižen dok su Lactobacilus salivarius, Lactobacillus manihotiovarans i Pediococcus acidilactici veoma prisutni u remisiji bolesti a ne i u egzercebraciji i aktivnom zapaljenju. Pacijenti sa UC imaju različitu ekspresiju genskih profila mikroflore kao i niže nivoe biodiverznosti nego njihovi zdravi blizanci isto kao i prisustvo neobičnih aerobnih bakterija. Kod Kronove bolesti koja zahvata i tanko crijevo nađeno je da u crijevnoj mikroflori oboljelih sa aktivnim i neaktivnim kolitisom mnogo više enterobakterija nego u zdravih osoba. Pored toga povećano je prisustvo bakterija iz porodica Enterobacteriaceae, Pasteurellacaea, Veillonellaceae i Fusobacteriaceae kao i smanjeno prisustvo bakterija iz porodica: Erysipelotrichales, Bacteroideales i Clostridiales.  Kod izbora probiotskih preparata samo mali broj probiotskih kultura se sa sigurnošću može reći da su zaista efikasne i bezbjedne za ove pacijente. 

NESH-steatozna jetra (masna infiltracija jetre) i nealkoholni steatohepatitis.

Steatoza predstavlja stanje definisano nakupljanjen masti u formi triglicerida u više od 5% hepatocita. Razlika između njih što je steatoza izolovana masna infiltracija dok je kod steatohepatitisa prisutna i hepatocelularna nekroza i inflamacija. Danas je NASH četvrta po učestalosti indikacije za transplataciju. Smatra se da je kod najvećeg broja oboljelih hepatična manifestacija metaboličkog sindroma u čijoj osnovi je inzulinska rezistencija. U uslovima ishrane sa velikim sadržajem masti i ugljenih hidrata promijenjen je sastav GI mikrobiote što pogoduje narušavanju intestinalne barijere, povećana permeabilnost i metabolička endotoksemija i samim tim se aktiviraju toll-like receptori čime započinje sistemska inflamacija. Krajnji produkt intestinalnog mikrobialnog metabolizma holina, fosfatidilholina i karnitina može da predstavlja značajan prediktor rizika za nastanak kardiovaskularnih događaja. Imajući u vidu da su dijetni izvori holina, fosfatidiholina i karnitina –jaja, mlijeko, iznutrice i posebno crveno meso, od posebnog su značaja, jer povezuju prehrambene navike i aktivnost GI mikrobiote sa aterosklerotskim markerima i ishodima. Probiotska terapija može da smanji nivo jetrenih  transaminaza, alanin aminotranferazu, aspartat transaminazu kao i  ukupni holestrol, TNF-α i poboljšati inzulinsku rezistenciju. Probiotike možemo naći u velikom broju namirnica. Najčešće su stariji sirevi bogati probioticima: čedar, gauda, švabski sir i mocarela, a posebno se izdvajaju ovom osobinom: kefir, kiselo mlijeko, jogurt, mlaćenica, kiseli kupus, kiseli krastavci, jabukovo sirće.

Članak sponzoriše farmaceutska kuća:

OCIJENITE OVAJ ČLANAK:
Sending
User Review
3 (1 vote)

Marija Pajkanović

Marija Pajkanović je internista-gastroenterolog, uposlena u Univerzitetskoj bolnici Foča.