Ovisnost o više različitih psihoaktivnih supstanci je delikventan obrazac korištenja više sredstava ovisnosti, a koji dovodi do klinički značajnog distresa. Manifestira se simptomima poput snažne želje za konzumacijom droga u velikim količinama, gubitkom volje za obavljanjem svakodnevnih zadataka, redukcijom socijalnih kontakata te fenomenom tolerancije i ovisnosti. Svrstava se u poremećaje ovisnosti koji uključuju široki spektar ovisnosti i zlouporabe opojnih sredstava. Ovaj vid ovisnosti posebno je štetan jer dovodi do brojnih razarajućih posljedica, kako za pojedinca ovisnika i njegovu/njezinu porodicu, tako i za društvo u cjelini.
Pod pojmom ovisnost o više psihoaktivnih tvari (tzv. politoksikomanija) podrazumijeva se konzumacija više različitih sredstava ovisnosti bez liječničkih indikacija. Pritom se kod osobe razvijaju paralelne ovisnosti koje se moraju i zasebno liječiti kao na primjer ovisnost o opijatima i nikotinu. U praksi se najčešće susreće zloupotreba opijata s benzodiazepinima /hipnoticima, a potom kombinacije opojnih sredstava s alkoholom. Ovakav pristup konzumiranju psihoaktivnih supstanci prisutan je u razvijenom savremenom društvu.
Ovisnost o više psihoaktivnih supstanci može se definisati kao korištenje mnogih sredstava ovisnosti čiji se efekat preklapa istovremeno (ili u vremenski bliskim razdobljima). Pri tome se efekat često potencira te kod ovisnika uzrokuje značajan osjećaj euforije.
Korištena sredstava ovisnosti odnose se uglavnom na ilegalne droge, ali i alkohol, duhan, lijekove i energetska pića. Kombinacije droga koje su korištene kod pokušaja suicida i predoziranja ukazuju na to da njihovo korištenje ima ozbiljne posljedice na zdravlje konzumenta. Često korištene kombinacije su barbiturati s alkoholom ili opijatima kao što su heroin ili metadon, ecstasy s alkoholom kao i istovremena konzumacija različitih psihostimulansa uključujući i energetska pića. Kombinacija više sredstava ovisnosti najčešće se manifestira hiperaktivnošću dijela autonomnog nervnog sistema što dovodi do poremećaja funkcije kardiovaskularnog sistema. Ovisnici povezani s polivalentnim korištenjem droga u principu se dijele u dvije velike grupe: problematični konzumenti (hronično ovisni, oni koji koriste najčešće opijate i druge intravenske droge) te periodični konzumenti (nisu ovisni, konzumiraju višebrojne droge samo u specifičnim situacijama ili životnim razdobljima).
Epidemiologija ovisnosti o više psihoaktivnih tvari
Pacijenti na terapiji većim su dijelom muškarci koji koriste heroin u kombinaciji s opijatima ili kokainom i alkoholom dok žene koriste psihostimulanse u kombinaciji s kanabisom ili hipnoticima/sedativima. Iz ovog proizlazi da muškarci posežu za „težim“, a žene za „lakšim“ drogama. Iako je takvo ponašanje zabrinjavajuće kod svake dobne skupine, potrebno je naglasiti sve mlađu životnu dob korisnika psihoaktivnih supstanci(u prosjeku između 15 i 24 godine života) pa je očigledno da su spol i dob korisnika psihoaktivnih supstanci važni faktori u terapijskom pristupu ovisnicima.
Najčešće korištena sredstva ovisnosti u periodičnom obrascu konzumacije su alkohol, kanabis i psihostimulansi. U studiji provedenoj na razini europskih zemalja ispitivane su navike korisnika droga u noćnim izlascima. Rezultati su pokazali da više od polovice konzumenata potječe iz tehno scene, odnosno da istovremeno koriste alkohol, kanabis te ecstasy. Uvjetuje li takav vid muzike visoku razinu energije koja se postiže konzumacijom droga ili konzumacija droga potiče takav oblik ponašanja? Bilo bi neprimjereno sa sigurnošću tvrditi da jedno proizlazi iz drugog, ali poučeni iskustvom post festivalskih razdoblja primijećen je porast konzumacije psihoaktivnih sredstava na zabranjenom tržištu preprodaje, promjena mentalnog statusa mlađe populacije kao i stanje uništene okoline u kojoj su se održavali istoimeni festivali. Dodajmo da konzumacija alkohola u kombinaciji s drugim sredstvima ovisnosti u ovisnika o više različitih psihoaktivnih tvari daje poseban „začin“ euforičnim stanjima. Budući da su ciljana grupa mlađe osobe, važno je djelovati na mjestima gdje se okupljaju i gdje je izloženost ovoj vrsti ovisnosti veća.
Klinička istraživanja pokazuju da simultana konzumacija kokaina i heroina (i.e. speedball) nije potentnija od konzumacije bilo koje od ovih dviju droga zasebno, pogotovo kada su zasebne doze izuzetno visoke. No, konzumenti koriste kombinacije tih dviju droga kako bi postigli visoku razinu euforije pogotovo u slučaju kada nemaju količinski dovoljno kokaina ili heroina. Postoje naznake da je subjektivni doživljaj kokaina pojačan kod ovisnika o opijatima, no dokazano je i da kokain znatno pogoršava simptome ustezanja od opijata.
Ovisnost o različitim psihoaktivnim tvarima je sve urgentniji socijalno-medicinski problem jer je ovu vrstu ovisnosti mnogo teže pratiti u odnosu na ovisnost o „klasičnim drogama“ kao i supstance koje često uključuju ovisnost o tvarima koje nisu klasificirane kao droge.
Etiologija ovisnosti o više psihoaktivnih tvari
Većina studija o faktorima povezanim s ovisnošću o psihoaktivnim supstancama ima kvantitativni pristup istraživanju etiologije, a zasniva se na usporedbi osoba koje koriste psihoaktivne supstance i osoba koje ne koriste psihoaktivne supstance.
Istraživanja pokazuju da je porodica najvažniji faktor rizika za zloupotrebu psihoaktivnih supstanci kod mladih. Među svim porodičnim faktorima rizika neki su istaknutiji, poput, tjelesnog kažnjavanja, nedostatka sigurnog i toplog okruženja kod kuće, slabe vezanosti djece i roditelja, uzor roditelja i gubitak roditelja. Nedostatak nadzora i praćenja djece od strane roditelja su također faktori rizika za pojavu ovisnosti o psihoaktivnim supstancama.
Riječ je o ovisnosti koju je jako važno što ranije identificirati kako bi se što prije počelo s liječenjem. Nadalje, u razvoju ovisnosti o više psihoaktivnih supstanci kod mladih ljudi važan faktor je disfunkcionalna porodica. Delikventno ponašanje koje se opaža kod ovisnika o psihoaktivnim supstancama postojalo je i prije zloupotrebe droge, porodični odnosi nisu bili nužno u potpunosti uništeni i/ili emocionalno siromašni, već su stvarali pogodnu bazu za razvoj ovisničkog ponašanja. Naime, zaključeno je da odgoj bez kontrole i zabrana doprinosi manjku samopouzdanja te ograničenog procesa socijalizacije.
Manjkava kontrola i podrška porodice dovode do poremećene organizacije života te izuzetno otežanog sklapanja zdravih socijalnih interakcija te posljedično okretanje polivalentnim sredstvima ovisnosti. Prilikom terapijskog pristupa ovisnicima bitno je uzeti u obzir i širi porodični kontekst ovisnika.
Raspadanje porodice uslijed rastuće industrijalizacije te degradacije važnosti porodičnih interakcija jedan je od primarnih razloga za sve veću incidenciju ovisnosti o više psihoaktivnih sipstanci među mladima. Porodica progresivno gubi svoju centralnu poziciju u životima mladih ljudi dok istovremeno mladi potpadaju pod utjecaj okoline u kojoj se kreću (škola, fakultet i slobodne aktivnosti). Ovisnost o psihoaktivnim tvarima kod mladih često je izazvana i vršnjačkim utjecajem.
U mnogobrojnim istraživanjima naglašava se važnost pozitivne porodične komunikacije kao zaštitnog faktora za ulazak u svijet ovisnosti i prevencije poremećaja u ponašanju, jer upravo je porodica institucija koja treba pružiti osjećaj sigurnosti, prihvaćenosti i ljubavi za zdrav psihofizički razvoj.
Klinička slika ovisnosti o psihoaktivnim tvarima
Pokazatelji loših efekata ovisnosti o više različitih psihoaktivnih supstanci bitni su za evaluaciju profila ovisnika. Definisana su dva nova parametra bazirana na šteti koja se stvara samom sebi (u eng.j.: Harm to selfsubstance score) i šteta koja se nanosi drugima (u eng.j. : Harm to other substance score). Korištenjem informacija dobivenih putem ESPAD (u eng.j The European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs) anketama dobivena je povezanost ovisnosti o više različitih psihoaktivnih supstanci sa specifičnim ponašanjem u školi, u odnosu s roditeljima i korištenju slobodnog vremena.
S obzirom na porast ovisnosti o opijatima u populaciji raste i interes za istraživanjem kvalitete života kod osoba ovisnim o opijatima. De Maeyer i suradnici su u preglednom radu na temu kvalitete života kod ovisnika o opijatima utvrdili da ovisnici o opijatima imaju nisku kvalitetu života u usporedbi s općom populacijom. Iako dugoročni utjecaji nisu bili poznati, istraživanje je pokazalo da je liječenje pozitivno utjecalo na kvalitetu života ispitanika. Psihološki problemi, starija životna dob, ekscesivna konzumacija alkohola i drugih sredstava ovisnosti (ovisnost o više psihoaktivnih tvari) značajno su povezani s niskom kvalitetom života.
Dijagnoza i liječenje ovisnosti o psihoaktivnim tvarima
Dijagnosticiranje ovisnosti o psihoaktivnim supstancama zahtijeva temeljitu procjenu i često uključuje procjenu psihijatra, psihologa ili ovlaštenog savjetnika za alkohol i psihoaktivne supstance. Krv, urin ili drugi laboratorijski testovi koriste se za procjenu upotrebe psihoaktivnih supstanci, ali nisu dijagnostički test za ovisnost. Međutim, ovi se testovi mogu koristiti za praćenje liječenja i oporavka.
Liječenje ovisnosti o psihoaktivnim supstancama usmjereno je na pomaganje ovisnicima da zaustave kompulzivno traženje i upotrebu psihoaktivnih tvari. Liječenje se može odvijati u raznim okruženjima, poprimiti mnogo različitih oblika i trajati različito dugo. Budući da je ovisnost o psihoaktivnim tvarima hronični poremećaj koji karakteriziraju povremeni recidivi, kratkotrajno liječenje obično nije dovoljno. Za mnoge je liječenje dugotrajan proces koji uključuje višestruke intervencije i redovito praćenje. Liječenje ovisnosti o psihoaktivnim supstancama je složen proces u kojem sudjeluje tim sastavljen od stručnjaka različitih profila (liječnici, socijalni radnici, medicinske sestre, psiholozi i radni terapeuti i drugi). Ono se provodi u bolnici ili izvan bolnice. Program liječenja radi se na individualnoj razini te je prilagođen dobi pojedinca, njegovom stanju, trajanju ovisnosti, vrsti ovisnosti i dr.
Kvaliteta života ovisnika o više psihoaktivnih tvari
Psihoaktivne tvari svojim hemijskim djelovanjem ne pridonose kvaliteti života, iako prividno barem na kratak vremenski period daju osjećaj euforije, sreće i zadovoljstva. Upravo zbog tog kratkotrajnog učinka, pridonose učestalom ponavljanju uzimanja istih. Period početka uzimanja psihoaktivnih tvari uglavnom se veže za adolescenciju i period sazrijevanja, odnosno za period eksperimentiranja u dobi kada je pojedinac izložen pojačanom stresu i želi povećati osjećaj dobrog raspoloženja, smanjiti nelagodu i osjećati se dobro u vlastitoj koži. Konzumacija psihoaktivnih tvari najčešće počinje u društvu vršnjaka i prijatelja. Faktori koji ometaju kvalitetu života ovisnika o više različitih psihoaktivnih supstanci uključuju problematiku koja proizlazi iz konzumacije istih što posljedično može utjecati na kvalitetu života.
Pojedina istraživanja ukazuju na činjenicu da je kvaliteta života ispitanika koje konzumiraju različite psihoaktivne tvari bitno narušena. Uzrok te narušenosti povezuje se s učestalošću konzumiranja psihoaktivnih tvari te njezinim djelovanjem na korisnike. No, osim samog sredstva ovisnosti, identificirani su i drugi faktori koji su važni u kvaliteti života pojedinca. To su sociodemografske varijable poput spola, dobi, bračnog statusa, obrazovne razine i ekonomskog statusa. Kvaliteta života ovisnika o više različiti psihoaktivnih tvari smanjuje se s povećanjem njihove socijalne izoliranosti. U tom kontekstu može se utvrditi: što su osobe više ovisne o psihoaktivnim tvarima, to su manje socijalno aktivne, proizlazi da je kvaliteta njihovog života niža.
Kvaliteta života sve se više shvaća kao preduslov za cjelokupno zdravlje ljudi, a ona uključuje zadovoljstvo, sreću i dobrobit. Dosada su provedena malobrojna istraživanja na području kvalitete života ove skupine ovisnika. Radi se o području koje je malo istraženo jer se istraživanja većinom usmjeravaju na korisnike pojedinih vrsta droga, odnosno na utjecaj pojedinih psihoaktivnih tvari na kvalitetu života ovisnika.
Konzumiranje različitih psihoaktivnih tvari, istovremeno ili naizmjenično, znatno utječe na kvalitetu života osoba koje ih konzumiraju. Razlog tome je da ova vrsta supstanci ima vrlo štetan učinak na psihofizičko funkcioniranje konzumenta te posljedično dovodi do ponašanja koje je društveno neprihvatljivo i/ili društveno opasno. Naime, djelovanje alkohola je jasno, odnosno dovoljno istraženo i potkrepljeno brojnim istraživanjima dok je istovremeno djelovanje različitih supstanci još uvijek nedovoljno istraženo, ali su faktori koji utječu na kvalitetu života slični.
Članak sponzorira farmaceutska kuća:
Reference:
- Barsch G, Eul J, Harrach T. Drogenmischkonsum anders verstehen – Prävalenzen und Konsumbewertungen, in: und Wiener Zeitschrift für Suchtforschung, 2004;(4), S. 49–6 und in: Konturen, Ausgabe 6-2006, S. 8–15, In.
- Calafat i sur., Night life in Europe and recreative drug use, Irefrea und Europaeische Komission,Valencia1999.Dostupno na: http://www.irefrea.eu/uploads/PDF/Cala-fat%20et%20al1999SONAR%2098.pdf
- Leri F, Bruneau J, Stewart J. Understanding polydrug use: review of heroin and cocaine co-use. Addiction. 2003 Jan;98(1):7-22. doi: 10.1046/j.1360-0443.2003.00236.x. PMID: 12492751.
- Milić CT. Karakteristike upotrebe i zloupotrebe psihoaktivnih supstancija Characteristics of the use and abuse of psychoactive substances. Vojnosanit Pregl. 2000;57(1):49-53.
- Goode E. Drugs in American Society. Boston, Mass, 2007.
- Scherrer JF, Xian H, Pan H, et al. Parent, sibling and peer influences on smoking initiation, regular smoking and nicotine dependence. Results from a genetically informative design. Addictive Behaviors. 2012;37(3):240–247.
- Nenadović MM, Šapić R, Nenadović N. Dysfunctionality of the primary family as a supportive factor for the development of polytoxicomany in young people. Srp Arh Celok Lek. 2012; 10(1–2):71– 6.
- De Maeyer J, Vanderplasschen W, Broekaert E. Quality of life among opiate-dependent individuals: A review of the literature. Int J Drug Policy. 2010;21(5):364–80.
