Bolesti i stanja

Mitovi i legende o Covid-19

S obzirom na ogrooooomaaaan broj različitih dezinformacija koje kruže internetom o Covid-19 infekciji i posljedičnoj nesigurnosti naših građana kome i čemu da vjeruju (a ovo je najčešće i cilj ovakvih fake news kampanja), odlučili smo da u ovome članku spalimo najčešće laži i obmane na koje nailazimo posebno na društvenim mrežama. Porivi i agenda iza ovakvih dezinformacija su različiti i ne bismo ulazili u njih. Cilj ovog članka je da jasne i pouzdane informacije šta je istina, a šta nije. Za svaku ozbiljnu tvrdnju u tekstu smo dali reference sa prikladnim linkom – tako da pažljiv čitatelj može analizirati bazu na osnovu kojih dajemo naše tvrdnje i dokaze. Ovo je temelj kvalitetne i provjerene informacije. Naravno trudili smo se da sve ovo objasnimo jezikom kojeg mogu razumjeti i laici. A svima Vama koji čitate različite članke po društvenim mrežama savjetujemo da zadržite kritičnost i skeptičnost i posebno, da provjeravate vjerodostojnost izvora iz kojih informacije dolaze. Nije ni čudo što naš narod ne vjeruje ovih dana čak ni pouzdanim izvorima jer je objavljenih i raširenih dezinformacija koje su vješto preurušene u istine prava hrpa na portalima i društvenim mrežama.

Što se tiče vrlo uobičajene laži da Covid-19 NE postoji, u elaboraciju toga da li se radi o jasnoj laži nećemo ni ulaziti. Svima je već posve jasno da se radi o stvarnoj bolesti i za razliku od situacije kada su nas zdravstvene radnike na početku pandemije često pitali da li uopšte poznajemo nekoga ko ima Covid-19 jer je broj slučajeva zahvaljujući disciplini stanovništva bio malen, sada svako već poznaje nekoga ko je obolio od ove bolesti, a sve češće poznajemo i nekoga ko je na žalost smrtno i završio. Pa da krenemo redom…

COVID-19 nije ništa opasniji od gripe

Vrlo česta laž koju na društvenim mrežama ponavljaju poput papagaja različiti “Google epidemiolozi”. Covid-19 je daleko smrtonosniji od gripe, prema zadnjim procjenama između 50-100 puta smrtonosniji. Kako ovo znamo?

U sistematskoj preglednoj studiji koja je objavljena 2014 godine, a koja je objedinila izvještaje iz 77 različitih studija, pokazano je da na 100000 oboljelih od gripe dolazi u prosjeku od 1 do 10 smrtnih ishoda, odnosno smrtnost kod svih potvrđenih infekcija iznosi od 0,001% do 0,01%. U SAD prema izvještaju Centra za kontrolu bolesti (CDC), prosječna smrtnost od gripe iz godine u godinu je 0,1 do 0,2%, donosno 100-200 umrlih na 100000 oboljelih od gripe.

Nasuprot ovome, studija koja je objavljena u junu ove godine je pokazala da je pažljivo izračunata smrtnost, bazirana na provjerenim i tačnim podacima u gradu New Yorku, iznosila frapantnih 1,45% odnosno 1450 smrtnih ishoda na 100000 oboljelih. Dakle, prema zaključku samih autora, a uzimajući izvještaje iz drugih zemalja, Covid-19 je između 50 i 100 smrtonosniji i gledajući ostale svjetske brojeve smrtnost među inficiranim se kreće od 500 do 1000 na 100000 oboljelih.

Međutim, ovo nije sve, jer u istom članku autori pokazuju dramatičnu razliku u smrtnosti između različitih dobnih grupa iz koje se jasno vidi koliko dramatičan danak ova bolest uzima u starijoj populaciji sa smrtnošću od čak 13,83% na 100000 oboljelih u starijih od 75 godina.

Dob (godine)Smrtnost
ispod 2511 umrlih na 100000 oboljelih
25-44120 umrlih na 100000 oboljelih
45-64940 umrlih na 100000 oboljelih
65-744670 umrlih na 100000 oboljelih
75 i više13830 umrlih na 100000 oboljelih
Ukupno – sve dobne grupe1450 umrlih na 100000 oboljelih
Smrtnost od COVID-19 infekcije u gradu New Yorku, adaptirano prema: medRxiv 2020.06.27.20141689; doi:https://doi.org/10.1101/2020.06.27.20141689

COVID-19 nije isto što i gripa, bolest je puno teža i smrtonosnija je od gripe za najmanje 50-100 puta, posebno u starijih osoba!

Bolje da se što prije inficiram i da steknem imunitet. Svakako ćemo se svi inficirati.

Toliko je problematičnih tačaka u ovoj takođe čestoj izjavi da je teško odabrati od čega prvo krenuti.

Prvo, iz onoga što znamo o imunitetu na sve viruse iz porodice Corona, a SARS-CoV2 kao uzročnik Covid-19 pripada ovoj porodici, jeste da je imunitet privremen. Prema izvještaju iz ove godine, znamo da antitijela na viruse iz porodice Corona nestaju iz krvi u rasponu od 12 do 52 nedjelje, te da su opisani slučajevi ponovne infekcije istim virusom nakon ovog perioda. Ovo u praksi znači da nakon što osoba oboli od Covid-19, vrlo vjerovatno da će unutar 3 do 12 mjeseci izgubiti imunitet i ponovno biti sklona da se reinficira.

U zadnjih nekoliko nedjelja se pojavilo nekoliko studija koje opisuju brzi gubitak antitijela nakon preležane Covid-19 infekcije i to unutar 2-3 mjeseca. Naravno, imunitet ne predstavljaju samo antitijela, nego i T-limfociti, posebna porodica ćelija imunog odgovora za koje znamo da su aktivni protiv korona virusa, čak i u ljudi koji nikada prije nisu bili izloženi virusu. Međutim previše je ovdje stvari koje danas jednostvno ne znamo o dugotrajnosti i kvalitetu imuniteta, pa se kockanje sa sudbinom ne čini isplativo. Dakle, čemu nastojati da se bilo ko što prije inficira i hrliti u potencijalno smrtonosnu bolest ako imunitet izgleda traje tako kratko?

Drugi problem je što ako imunitet kratko traje, postizanje kolektivnog imuniteta sa kontrolisanim povećavanjem oboljelih u populaciji nema smisla. Posebno što to sve skupa jako sporo traje jer prema izvještaju Evropskog centra za kontrolu bolesti (ECDC) udio osoba sa antitijelima u opštoj, zdravoj populaciji u Evropi se kreće od 5 do 8%, i to u zemljama sa jako velikim brojem slučajeva kao što je Španija i Švedska. Dakle, nećemo se svi inficirati, neki od nas će prema ovome što danas znamo imati mogućnost da se inficiraju i dva ili više puta dok vakcina ne bude u opštoj upotrebi. Kolektivni imunitet na “prirodan način” kontrolisanim izlaganjem sve većeg broja ljudi u populaciji virusu u situaciji kada antitijela na SARS-Cov2 ne traju dovoljno dugo postaje blago rečeno, upitna strategija. Noviji članci o protektivnoj ulozi T-limfocita ne daju dovoljno podataka o tome koliko je efikasan ovaj tip imuniteta i koliko ga često nalazimo u populaciji. Vakcina(e) se u ovome trenutku čini kao jedino efikasno sredstvo za postizanje kolektivnog imuniteta.

COVID-19 je opasna i potencijalno smrtonosna bolest, na koju imunitet traje kratko i ne garantuje zaštitu od ponovne infekcije!

Maske ne štite od korone i uostalom zašto da ih nosim kada sam zdrav(a).

U jednom od naših prethodnih članaka iscrpno smo objasnili zbog čega su maske najbolji, najefikasniji i najjeftiniji način prenosa Covid-19. Ali opet da ponovimo par stvari:

  • Virus COVID-19 se prenosi unutar 2 metra u toku govora, a kod osoba koje kašlju, kišu ili pjevaju daleko više.
  • Većina ljudi su zarazni prije nego i znaju da imaju virus.
  • Nošenje maski sprečava bolesne da zaraze zdrave zadržavanjem infektivnih kapljica i aerosola u maskama.
  • Maske štite zdrave od zaraze.
  • Možemo imati 100% populacije pod šivenim maskama bez ikakvih problema.
  • AKO VEĆINA ILI SVI LJUDI BUDU NOSILI MASKE – OVA MJERA JE DOVOLJNA DA ZAUSTAVI EPIDEMIJU.
  • Ovo je najjeftinija mjera koju bilo koja zemlja ili osoba može uraditi da zaštiti sebe i druge.

Dakle, bitno je podcrtati i sljedeće – oko polovine novih infekcija sa Covid-19 u opštoj populaciji se događa u trenutku kada zaražena osoba nema simptoma, odnosno kada je asimptomatična. Dakle, ako bi maske nosili samo bolesni spriječili bismo u grubo jednu polovinu novih infekcija. Pošto ne možemo znati da li je osoba u asimptomatičnoj fazi bolesti bez skupih i detaljnih testova, najjednostavniji i najefikasnij način da spriječimo drugu polovinu prenosa infekcije je da maske nose i oni koji su naizgled zdravi.

Obavezno nošenje maski u javnosti je najefikasniji način da se epidemija zaustavi. Izvor prikazan na slici.

Možda su neki među vama primijetili da u nekim evropskim zemljama u kojima ovih dana dolazi do novog porasta broja inficiranih jedna od prvih mjera koja se uvodi jeste obavezno nošenje maski u javnosti. Razlog za ovo je upravo izražena efikasnost nošenja maski jer prema modelima koje imamo, a od kojih je jedan prikazan i na slici iznad, kada bi 60% ljudi nosilo maske koje imaju efikasnost 60%, faktor transmisije virusa bi spao ispod 1, a to je po definiciji dovoljno da epidemiju zaustavimo. Ova analiza ne uljučuje još jedan bitan pozitivni faktor nošenja maski – sprečavanje inficiranih da kontaminiraju površine i zdravih da ih poslije dodiruju i prenose virus na svoje lice, a koji sigurno dodatno doprinosi sprečavanju širenja virusa.

Nošenje zaštitnih maski u svim situacijama u kojima ne možemo obezbijediti socijalnu distancu veću od 2 metra predstavlja najjeftiniju, najefikasniju i najbolju mjeru za sprečavanje prenosa COVID-19.

Maske trebaju nositi i naizgled zdravi, jer ne znamo ko je od njih u asimptomatičnoj fazi bolesti kada se događa i do jedne polovine svih prenosa bolesti.

Maska me guši, ne mogu da dišem kroz nju, smanjuje mi dotok kiseonika

Dakle, ovdje se radi o čisto subjektivnom osjećaju i zabludi iz koje se crpi još jedna od notornih laži koje kruže društvenim mrežama. Ova zabluda i laž nema nikavu podlogu u objektivnim pokazateljima, budući da je u nekoliko vrlo maštovito zamišljenih video klipova jasno pokazano da nošenje i do 6 zaštitnih maski uopšte ne smanjuje zasićenost krvi sa kiseonikom.

Na videu ispod pokazujemo ljekara iz Dublina, Irska koji dok je prikopčan na puls-oksimetar – inače uređaj koji mjeri zasićenost krvi sa kiseonikom stavlja jednu za drugom 6 (šest) višeslojnih zaštitnih maski. Cijelo vrijeme njegova zasićenost krvi sa kiseonikom ne pada ispod 98%. Dakle, kao što vidite, maske ne guše, radi se o čisto subjektivnom osjećaju bez ikakve znanstvene podloge.

Zaštitne maske ne smanjuju nivo kiseonika u krvi i nema nikakvog objektivnog razloga da se iste ne nose.

Od COVID-19 umiru samo stariji i oni sa teškim bolestima koji bi ionako umrli

I na ovu temu smo se osvrtali ranije. Kako je već prikazano, starija populacija zbilja jeste u najvećem riziku od smrtnog ishoda i kako znamo iz dosadašnjih studija, osobe sa komrbiditetima kao što je gojaznost, povišen krvni pritisak, šećerna bolest, hronične bolesti pluća poput bronhitisa i astme, kao i druge teške bolesti zbilja jesu neki od faktora koji značajno povećavaju rizik od smrtnog ishoda.

Međutim, bolest odnosi i mlađe ljude koji nisu imali značajnija oboljenja, porodilje, pa čak i sportisti. Dodatno, ako starija ili bilo koja druga osoba koja ima pridružena stanja, kao sto je šećerna bolest, visok pritisak, hronični bronhitis i slično, dobije virus, on pogoršava postojeća stanja koja su do tada bila pod kontrolom i nisu ugrožavala pacijenta (dakle mogao bi živjeti jos niz godina), te uz sam Covid-19, dolazi i do pogoršanja tih postojećih stanja i potpunog sloma organizma i smrti. Dakle sam virus je razlog za pogoršanje osnovnog stanja koje dovodi do smrti. Da nije bilo virusa, većina tih ljudi koji smrtno završe ima dobru životnu prognozu koja se mjeri godinama. Covid-19 je dakle, indirektni razlog koji je doveo do pogoršanja osnovnog stanja sa smrću i skraćenjem životnog vijeka.

Od Covid-19 umiru ljudi svih dobnih grupa, a bolesnici sa hroničnim stanjima koji dobiju Covid-19 često gube bitku i smrtno završavaju zbog infekcije virusom gubeći godine života koje bi živjeli da nije bilo virusa.

Ljudima koji umru u bolnicama se lažno daje dijagnoza COVID-19 kako bi se brojevi “napumpali”. Zato WHO i zabranjuje obdukcije.

Ovo je jedna od vrlo čestih i vrlo malignih laži na društvenim mrežama i naš region nije jedini ekskluzivitet za ovo. Vrlo slične tvrdnje se mogu naći npr. u USA od strane krugova koji su bliski ekstremnoj desnici. Ovakve i slične teorije zavjere imaju različitu podlogu, ali krajnji cilj je isti da se umanji opasnost od infekcije u očima i ušima ljudi koji konzumiraju sadržaj preko društvenih mreža, ne provjeravajući porijeklo i valjanost same informacije koju čitaju.

Sa stručnog spekta, smrt zbog/od COVID-19 se prema važećim preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) definiše kao:

“smrtni ishod nastao kao rezultat klinički kompatibilne bolesti u sumnjivog ili potvrđenog slučaja COVID-19, osim ukoliko ne postoji jasan alternativni uzrok smrti koji se ne može povezati sa COVID-19 bolešću (npr. trauma). Ne smije postojati bilo kakav period između potpunog oporavka od COVID-19 i smrti. Smrt od COVID-19 se ne može pripisati drugoj bolesti koju je pacijent imao (npr. karcinom) i treba se posmatrati nezavisno od bilo kakvih prethodnih stanja koja su možda pridonijela ili uzrokovala težak oblik i smrt od COVID-19”.

Dakle, kako vidite radi se o vrlo jasnoj i vrlo širokoj definiciji šta je to smrt od COVID-19 koja uključuje praktično i zdrave i one koji imaju komorbiditete, jer medicinska javnost zna da je postojanje komorbiditeta jedan od riziko faktora za razvoj teškog oblika bolesti koji često ide ka smrtnom ishodu. Dodatno, svaka medicinska ustanova je zakonski dužna da brižljivo vodi računa o upisivanju neposrednog uzroka smrti iz prvenstveno pravnih razloga, budući da je ova oblast definisana setom vrlo strogih zakona u svakoj zemlji.

Tvrdnja da WHO zabranjuje obdukcije je takođe lažna i potiče iz sličnih izvora kao što je navedeno gore sa ciljem dezinformisanja i stvaranja vještačke podloge da “tu nešto nije u redu, da se petlja sa brojevima i sl”, a sve sa ciljem umanjivanja stvarne opasnosti od bolesti. U službenom vodiču WHO za obdukcije COVID-19 sumnjivih ili bolesnih, jasno stoji da se obdukcije obavljaju pod uslovima koji su isti kao i za druge akutne respiratorne infekcije sa primjerenim zaštitnim mjerama osoblja.

U istom vodiču se daju i primjerene upute za sahranu preminulih od COVID-19, a kojih se svaka država mora pridržavati kako bi se spriječio dalji prijenos infekcije.

Upisivanje COVID-19 kao uzroka smrti je jasno definisano svjetskim vodičima i zakonski kontrolisano.

WHO ne zabranjuje obdukcije umrlih od COVID-19.

Ostali mitovi i legende

Budući da se dužina ovog teksta otima kontroli, ovdje ćemo spomenuti još nekoliko njih sa kraćim obrazloženjima:

5G mobilne mreže i pandemija

COVID-19 apsolutno nije briga koju mobilnu mrežu koristimo. Jedini način da se ovaj virus prenese je kapljičnim putem – 5G mreža sa koronom ima isto onoliko veze koliko gripa sa Vašim zamrzivačem – NIKAKVE. Naposlijetku, toliko je zemalja koje imaju masovne epidemije COVID-19, a da u njima nema 5G mreža.

Postoji svjetska zavjera da se svi vakcinišemo i “čipujemo”

Teorije zavjere se često javljaju u kriznim vremenima jer daju jako jednostavna objašnjenja za vrlo složene događaje. Sve teorije zavjere imaju vrlo predvidljiv format koji prati dječije priče sa jasnim i lako prepoznatljivim “neprijateljem” ili “superzločincem”. Dakle, sve su vrlo slične po građi, samo se glavni antijunak mijenja – jednom je to Bill Gates, drugi puta su gušteri koji vladaju svijetom, a treći puta je neki nevidljivi neprijatelj(i) koji želi da nas sve stavi pod kontrolu kroz vakcinaciju i stavljanje nevidljivih čipova. Naravno radi se o nečemu što nema nikakvu podlogu u dokazima i stvarnosti i opet, ima ulogu podcjenjivanja i umanjivanja opsanosti od ove bolesti.

Virus je vještački napravljen

Kompletan genetski kod virusa je istražen i mapiran i prema sadašnjim studijama ne postoji niti jedan dokaz vještačke manipulacije i genetskog inžinjeringa. Dostupni dokazi pokazuju da je virus životinjskog porijekla i da se ne radi o vještački izazvanoj epidemiji.

OCIJENITE OVAJ ČLANAK:
Sending
User Review
5 (1 vote)

Nermin Salkić

Prof.dr.sc. Nermin Salkić je Glavni Urednik i osnivač Portala WebDR. Specijalista je interne medicine i subspecijalista gastroenterohepatologije. Primarno polje interesa su mu bolesti jetre i transplantacija jetre, ultrazvučne metode u gastroenterologiji i hepatologiji, te digestivna endoskopija.