Lijekovi i suplementi Porodica i trudnoća Sponzorirano

Prevencija zloporabe droga kroz životna razdoblja

Nedostatak znanja o psihoaktivnim tvarima (ili drogama, popularnije rečeni) i posljedicama njihove uporabe među glavnim su čimbenicima koji povećavaju prijemčivost pojedinaca. Među ostalim najmoćnijim čimbenicima prijemčivosti su: genetska predispozicija, osobine ličnosti (npr. impulzivnost, traženje senzacija), prisutnost mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja, zanemarivanje i zlostavljanje u obitelji, slaba privrženost školi i zajednici, društvene norme i okruženja pogodna za korištenje droga (uključujući utjecaj medija) i odrastanje u marginaliziranim i zanemarenim zajednicama. S druge strane, psihološko i emocionalno blagostanje, lična i društvena kompetentnost, snažna privrženost brižnim i efikasnim roditeljima, vezanost za škole i zajednice koje su dobro opremljene i organizirane su faktori koji doprinose tome da pojedinci budu manje prijemčivi na uporabu psihoaktivne tvari i druga rizična ponašanja.

Neki od čimbenika koji ljude čine prijemčivim (ili, obrnuto, otpornima) za početak uporabe psihoaktivnih tvari razlikuju se ovisno o dobi. Roditeljstvo i vezanost za školu su oni čimbenici prijemčivosti i otpornosti koji su identificirani tijekom ranog djetinjstva i rane adolescencije. U kasnijim fazama dobnog kontinuuma, škole, radna mjesta, mjesta za zabavu, mediji sve su to okruženje koje može doprinijeti da pojedinci budu više ili manje prijemčivi na korištenje droga.

Nepotrebno je reći da je posebno ugrožena marginalizirana mladež u siromašnim zajednicama s malo ili nimalo potpore obitelji i ograničenim pristupom obrazovanju u školi. Tako su ugroženi i djeca, pojedinci i zajednice razoreni ratom ili prirodnim katastrofama.

Važno je naglasiti da su gore navedeni čimbenici prijemčivosti u velikoj mjeri izvan kontrole pojedinca (nitko ne bira da ga/ju roditelji zanemare!) i povezani su s mnogim rizičnim ponašanjima i zdravstvenim stanjima, kao što su napuštanje školovanja/škole, agresivnost, delikvencija, nasilje, rizično seksualno ponašanja, depresije i samoubojstva. Stoga ne bi trebalo biti iznenađenje da mnoge intervencije, poduzete u cilj  prevencije zloporabe, droga sprječavaju i druga rizična ponašanja.

Intervencije i programi prevencije droga

Najranije interakcije djece događaju se u obitelji prije nego krenu u školu. Djece tog uzrasta mogu razviti prijemčivost u interakciji s roditeljima ili skrbnicima, koji ne njeguju i/ili nemaju roditeljske vještine i/ili pate od drugih poteškoća povezanih s lošim zdravstvenim, financijskim ili drugim poteškoćama (osobito u društveno-ekonomski marginaliziranom okruženju ili nefunkcionalnom obiteljskom okruženju). Među ostalim čimbenicima, unos alkohola, nikotina i droga tijekom trudnoće negativno utječu na razvoj embrija i fetusa.

Takve okolnosti mogu spriječiti postizanje značajnih razvojnih kompetencija i učiniti dijete prijemčivim i izloženijim riziku od poremećaja u ponašanju u kasnijem dobu. Ključni razvojni ciljevi u ranom djetinjstvu su razvoj sigurne privrženosti skrbnicima, vještine govora prikladne dobi i izvršne kongitivne funkcije, kao što su samoregulacija, te prosocijalni stavovi i vještine. Ove osobine se najbolje stječu u okviru zajednice i obitelji koje pružaju podršku razvoju djece.

Prenatalni i dojenčadski nadzor, ali i intervencije usmjerene na trudnice

Trudnoća i majčinstvo su razdoblja velikih, a ponekad i stresnih promjena koje mogu učiniti žene spremnim za rješavanje problema uporabe psihoaktivnih tvari, kao i vezanih poremećaja.

Obučena medicinska sestra ili socijalna radnica posjećuje buduće majke, kao i majke u prvom period nakon poroda, kako bi im pomogla u stjecanju prvih roditeljskih vještina i pružila podršku u rješavanju niza pitanja (zdravstvenih, stambenih, radnih, pravnih itd.). Obično ovi programi nisu usmjereni na sve žene, nego samo na specifične skupine žena koje žive u teškim okolnostima, u odnosu na opću populaciju (selektivna strategija, s razvojnim ciljem).

Korištenje alkohola i droga tijekom trudnoće predstavlja potencijalne zdravstvene rizike za same trudnice i za njihovu bebu, čak i u odsutnosti poremećaja vezanih za uporabu psihoaktivnih tvari. Stoga bi sve trudnice trebale biti obaviještene o mogućim zdravstvenim rizicima za sebe i svoju bebu. Budući da je uporaba psihoaktivnih tvari tijekom trudnoće opasna za majku i za buduće dijete, tretman uporabe psihoaktivnih tvari i liječenje trudnica s poremećajima uporabe psihoaktivnih tvari može se i treba ponuditi kao prioritet i mora slijediti rigorozne kliničke smjernice utemeljene na znanstvenim dokazima. Ovo je indicrana strategija s razvojnim ciljem.

Obrazovanje u djetinjstvu

Programi ranog odgoja i obrazovanja podupiru društveni i kognitivni razvoj djece predškolske dobi (2 do 5 godina) iz siromašnih zajednica. Radi se dakle o selektivnoj razini intervencije s razvojnim sadržajem.

Tijekom srednjeg (nakon 5. godine) djetinjstva sve se više vremena provodi izvan obitelji, najčešće u školi i s vršnjacima iste dobi. Obitelj i dalje ostaje ključni faktor socijalizacije. Međutim, uloga vrtića, škole i grupa vršnjaka počinje rasti. U tom pogledu čimbenici kao što su norme zajednice, školska kultura i kvaliteta obrazovanja postaju sve važniji za siguran i zdrav emocionalni, kognitivni i društveni razvoj. Uloga socijalnih vještina i prosocijalnih stavova raste u srednjem djetinjstvu i oni postaju ključni zaštitni čimbenici, utječući i na stupanj u kojem će se dijete školske dobi nositi i povezati sa školom i vršnjacima.

Među glavnim razvojnim ciljevima u srednjem djetinjstvu su kontinuirani razvoj jezičnih i matematičkih vještina specifičnih za dob, te kontrole impulsa i samokontrole. Počinje razvoj ciljno usmjerenog ponašanja, zajedno s vještinama donošenja odluka i rješavanja problema. Mentalni poremećaji koji su nastali u tom vremenskom razdoblju (kao što su anksiozni poremećaji, poremećaj pažnje i hiperaktivnost, poremećaji ponašanja) također mogu ometati razvoj zdrave privrženosti školi, suradničku igru s vršnjacima, adaptivno učenje i samoregulaciju. Djeca iz disfunkcionalnih obitelji često se u to vrijeme počinju povezivati s vršnjacima koji su uključeni u potencijalno štetna ponašanja, čime se izlažu povećanom riziku.

Programi roditeljskih vještina

Programi razvoja roditeljskih vještina pomažu roditeljima da budu bolji roditelji, na vrlo jednostavne načine. Topli stil odgoja djece, u kojem roditelji postavljaju pravila za prihvatljivo ponašanje, pomno prate način na koji djeca provode slobodno vrijeme i obrasce uspostavljanja prijateljstva, pomažu u stjecanju osobnih i društvenih vještina te su uzori, neki su od najsnažnijih zaštitnih čimbenika protiv uporabe droga i drugih rizičnih ponašanja. Ovi se programi mogu provoditi i za roditelje ranih adolescenata. Kako recenzije uglavnom pokrivaju sve uzraste zajedno, a kako su principi uvelike slični, ovdje se samo raspravlja o intervencijama. Ove intervencije mogu se provoditi i na univerzalnoj i na selektivnoj razini i uvelike su razvojna vrsta intervencije.

Programi za poboljšanje ambijenta u učionici

Ovi programi jačaju sposobnosti nastavnika za upravljanje razredom, te daju podršku djeci da se druže u ulozi učenika, istovremeno smanjujući rano agresivno i ometajuće ponašanje. Učitelji se obično podržavaju da implementiraju skup neinstruktivnih postupaka u učionici u svakodnevne prakse sa svim učenicima u svrhu podučavanja prosocijalnog ponašanja, kao i prevencije i smanjenja neprikladnog ponašanja. Ovi programi olakšavaju i akademsko i socio-emocionalno učenje. Oni su univerzalni jer ciljaju na cijeli razred s razvojnom komponentom.

Programi zadržavanja djece u školi

Pohađanje nastave, privrženost školi i sticanje jezičnih i matematičkih vještina primjerenih dobi važni su zaštitni čimbenici zloporabe psihoaktivnih tvari među djecom ove dobi. U zemljama s niskim i srednjim dohotkom provedene su različite politike kako bi se podržalo pohađanje nastave djece i poboljšali njihovi obrazovni rezultati.

Rješavanje poremećaja mentalnog zdravlja

Emocionalni poremećaji (npr. anksioznost, depresija) i poremećaji ponašanja (npr. ADHD, poremećaj ponašanja) povezani su s većim rizikom od uporabe psihoaktivnih tvari kasnije u adolescenciji i u životu. I u djetinjstvu i u adolescenciji, podrška djeci, adolescentima i roditeljima u rješavanju emocionalnih poremećaja i poremećaja ponašanja važna je strategija prevencije

Rana adolescencija

Adolescencija je razvojno razdoblje kada su mladi izloženi novim idejama i ponašanjima kroz pojačano druženje s ljudima i organizacijama izvan onih u djetinjstvu. Vrijeme je da se “isprobaju” uloge i odgovornosti odraslih. To je također vrijeme kada “plastičnost” i gipkost mozga adolescenata sugerira da je, poput djetinjstva, ovo razdoblje razvoja vrijeme kada intervencije mogu ojačati ili promijeniti ranija iskustva. Želja za preuzimanjem uloga odraslih i više neovisnosti u vrijeme kada se događaju značajne promjene u mozgu adolescenata također stvara potencijalno pogodno vrijeme za loše promišljene odluke i uključivanje u potencijalno štetna ponašanja, kao što su rizično seksualno ponašanje, pušenje duhana, konzumacija alkohola, rizičnog ponašanja u vožnji i uporabe droga. Korištenje tvari (ili druga potencijalno štetna ponašanja) vršnjaka, kao i odbijanje od strane vršnjaka, važan su utjecaj na ponašanje, iako utjecaj roditelja i dalje ostaje značajan. Zdravi stavovi i društvena normativna uvjerenja vezana uz korištenje psihoaktivnih tvari također su važni zaštitni čimbenici protiv uporabe droga. Dobre društvene vještine i otporno mentalno i emocionalno zdravlje ostaju ključni zaštitni čimbenici tijekom adolescencije.

Školski programi o korištenju droga

Školski program o korištenju droga nalažu da se psihoaktivne tvari ne smiju koristiti u školskim prostorijama i tijekom školske nastave i bilo koje druge aktivnosti od strane učenika i osoblja. Programi također pružaju transparentne i nekažnjive mehanizme za rješavanje incidenata korištenja psihoaktivnih tvari pretvarajući ih u priliku za promicanje obrazovanja i zdravlja. Ove intervencije i programi su univerzalni, ali mogu uključivati i određene komponente kao što su skrining, kratke intervencije i uputnice. Često se provode zajedno s drugim preventivnim intervencijama, kao što je obrazovanje temeljeno na vještinama i/ili programi u cijeloj školi za promicanje privrženosti školi i/ili podržavanje roditeljskih vještina i uključenosti roditelja.

Školski programi za poboljšanje privrženosti školi

Školski programi za poboljšanje privrženosti školi podržavaju sudjelovanje učenika, pozitivno povezivanje i predanost školi. Takve su intervencije i politike univerzalne. Često se provode zajedno s drugim preventivnim intervencijama, kao što su obrazovanje temeljeno na vještinama i/ili školski programi o korištenju droga i/ili podrška roditeljskim vještinama i uključenosti roditelja.

Rješavanje individualnih psiholoških prijemčivosti i mentorstvo

Neke crte osobnosti kao što su traženje senzacija, impulzivnost, osjetljivost na anksioznost ili beznađe, povezane su s povećanim rizikom od uporabe psihoaktivnih tvari. Naznačeni preventivni programi pomažu ovakvim adolescentima, kod kojih postoji poseban rizik da će, umjesto da se konstruktivno nose s emocijama koje proizlaze iz njihove osobnosti, koristiti negativne strategije suočavanja, uključujući opasnu i štetnu uporabu alkohola. Stoga se uglavnom sastoje od razvojnih komponenti.

“Prirodno” mentorstvo odnosi se na odnose i interakcije između djece/adolescenata i odraslih osoba koje nisu u srodstvu, kao što su učitelji, treneri i vođe zajednice, a utvrđeno je da je povezano sa smanjenom stopom uporabe psihoaktivnih tvari i nasilja. Ovi programi povezuju mlade, posebice iz marginaliziranih okolnosti (selektivna prevencija), s odraslima koji se obvezuju organizirati aktivnosti i redovito provoditi dio svog slobodnog vremena s mladima.

Odrasla dob

Kako adolescenti rastu, intervencije koje se odvijaju u okruženjima koja nisu obitelj i škola, kao što su radno mjesto, zdravstveni sektor, prostori za zabavu i zajednica, postaju relevantniji.

Programi prevencije na radnom mjestu

Velika većina uporabe psihoaktivnih tvari događa se među zaposlenim odraslim osobama. Poremećaji uporabe psihoaktivnih tvari izlažu zaposlenike zdravstvenim rizicima i poteškoćama u njihovom odnosu sa kolegama zaposlenicima, prijateljima i obitelji, kao i, točnije na radnom mjestu, sigurnosnim rizicima. Mladi odrasli su posebno izloženi visokom riziku, jer je utvrđeno da naprezanje na poslu značajno povećava rizik od razvoja poremećaja uporabe droga među mladim odraslim osobama koje koriste droge. Poslodavci također snose značajne troškove korištenja ovisnosti o psihoaktivnim tvarima. Zaposlenici s problemima s uporabom droga imaju veću stopu izostanaka s posla i nižu produktivnost, vjerojatnije je da će uzrokovati nesreće i imaju veće troškove zdravstvene zaštite i stopu fluktuacije. Nadalje, poslodavci su dužni osigurati i održavati sigurno i zdravo radno mjesto u skladu s važećim zakonom i propisima. Programi prevencije na radnom mjestu obično su višekomponentni, uključujući elemente prevencije i politike, kao i savjetovanje i upućivanje na liječenje. 

Višekomponentne inicijative u zajednici

Na razini zajednice, mobilizacijski napori za stvaranje partnerstava, radnih skupina, koalicija, akcijskih grupa, itd. okupljaju različite aktere u zajednici kako bi se pozabavili uporabom psihoakivnih tvari. Neka su partnerstva u zajednici spontana. Međutim, postojanje partnerstava u zajednici u velikim razmjerima obično je proizvod posebnog programa koji pruža financijsku i tehničku potporu zajednicama za pružanje i održavanje preventivnih intervencija i politika utemeljenih na dokazima tijekom vremena. Inicijative utemeljene na zajednici obično su višekomponentne, poduzimaju akcije u različitim okruženjima (npr. škole, obitelji, mediji, provedba itd.).

Medijske kampanje

Medijske kampanje često su prva i/ili jedina intervencija kreatora programa koji se bave sprječavanjem uporabe droga u populaciji, budući da su vidljive i imaju potencijal da mogu relativno lako doprijeti do velikog broja ljudi.

Prostori za zabavu

Prostori za zabavu uključuju barove, klubove, restorane, kao i vanjske ili posebne prostore gdje se mogu odvijati događaji velikih razmjera. Ova mjesta mogu imati pozitivan i negativan utjecaj na zdravlje i dobrobit građana, budući da pružaju prostore za društvene sastanke i podržavaju lokalno gospodarstvo, ali su u isto vrijeme identificirana kao okruženja visokog rizika za mnoga rizična ponašanja, kao što su npr. uporaba alkohola i droga, vožnja pod drogom i agresija. Većina preventivnih programa koji koriste prostore za zabavu imaju više komponenti uključujući različite kombinacije obuke osoblja i menadžera i upravljanja pijanim posjetiteljima; promjene zakona i politika, npr. u pogledu posluživanja alkohola maloljetnicima ili alkoholiziranim osobama, odnosno u pogledu upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola i/ili droga; visoka vidljivost provedbe postojećih zakona i politika; komunikacija za podizanje svijesti i prihvaćanje programa te za promjenu stavova i normi i pružanje tretmana menadžerima i osoblju.

Izazov ovisnosti o psihoaktivnim tvarima je prisutan u svimživotnim razdobljima i na različite nače se manifestira, ali uvijek ostavlje dugoročne posljedice. Zbog toga je neophodno poduzimati aktivnosti i mjere koje su prilagođene trenutku, mjestu i osobi. Ovaj zadataj je iscrpljujući, zahtjeva puno truda i znanja, ali ne smije biti niti razočaravajući ako rezultati ne budu onoliko uspješni kao što se željelo. Upornost je ključ prevencije.

Članak sponzorira farmaceutska kuća:

OCIJENITE OVAJ ČLANAK:
Sending
User Review
5 (1 vote)

Siniša Skočibušić

mr. sci. Siniša Skočibušić, dr. med. je specijalista infektologije i subspecijalista intenzivne medicine sa Klinike za infektivne bolesti, Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, a takođe je i ravnatelj Centra za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti Mostar.