Radiologija je, pojednostavljeno objašnjeno, nauka o zračenju, a njezina se povijest počela pisati 1895., kada je Wilhelm Conrad Röntgen otkrio i opisao X-zrake koje danas znamo kao rendgensko zračenje. Istina je da se tek napretkom tehnologije radiologija počela intenzivno razvijati, a njezine mogućnosti iz godine u godinu rastu. Tako se, među ostalim, razvila i digitalna radiologija. Ona omogućava kvalitetnije snimke koje se bilježe u obliku digitalnog zapisa u računaru i koje se kasnije mogu dodatno obrađivati – uvećavati, zacrnjivati i slično. Digitalna klasična radiologija omogućava bržu akviziciju snimke te je dovela do većeg protoka pregleda, a pažljivom upotrebom i do smanjenja doza zračenja. Razvoj radiologije nije slijedio samo Röntgenov pronalazak, nego se granao i putem drugih tehnologija – ultrazvučnom dijagnostikom i magnetnom rezonancijom.
Shodno tim promjenama naglo se povećao interes mladih ljekara za specijalizacije i subspecijalizacije u području kliničke radiologije. Ne smijemo zaboraviti ni radiološke tehničare I inžinjere koji igraju važnu ulogu u dobivanju slikovnih informacija, pravilnoj pripremi bolesnika i ispravnoj manipulaciji radiološkim uređajima. A svi zaposlenici na radiološkim odjelima uvijek vode brigu da kvalitetnu snimku dobiju upotrebom što manje doze zračenja vodeći se principom ALARA (as low as reasonable possible).
Kontrastna sredstva su tvari koje unošenjem u organizam mijenjaju apsorpciju rendgenskih zraka. Ako u ljudskom tijelu između susjednih tkiva ne postoji prirodni kontrast, njihove razlike ćemo moći prikazati jedino uz pomoć kontrastnih sredstava. Njihova svrha u dijagnostici je pojačati kontrast u prikazivanju šupljih organa, tjelesnih šupljina i prostora, krvnih žila i prokrvljenosti organa. Metode kojima pomoću kontrastnih sredstava prikazujemo organe i sistem organa nazivamo kontrastnim metodama.
Kada ljekar treba da razumije šta se dešava u našim tijelima, često zahtjevaju da se pacijent podvrgne nekoj od radioloških pretraga. Radiološke pretrage kao što su rendgenski snimci, ultrazvuk, kompjuterska tomografija (CT), magnetna rezonanca (MRI) i fluoroskopija biraju se na osnovu njihove sposobnosti da pokažu specifične informacije o strukturama unutar tijela. Kontrastni materijali, poznati i kao kontrastna sredstva koriste se za poboljšanje dijagnostičke vrijednosti tih radioloških pretraga.
Kontrastna sredstva mogu imati različite koncentracije, kako bi se mogla upotrebljavati za prikaz i najmanjih postojećih razlika u strukturama između normalnog, zdravog tkiva i patoloških procesa. Njihova primjena je vrlo značajna u dijagnostičkim pretragama u radiologiji što predstavlja glavni način dobivanja kontrastnijeg prikaza organa.
Kontrastni sredstva nisu boje koje trajno obezbojavaju unutrašnje organe. To su supstance koje privremeno mijenjaju način na koji rendgenski zraci ili drugi alati za snimanje stupaju u interakciju s tijelom.
Kada se unesu u tijelo prije pregleda snimanja, kontrastni materijali čine da određene strukture ili tkiva u tijelu izgledaju drugačije na slikama nego što bi to bilo da nije primijenjen kontrastni materijal. Kontrastni materijali pomažu razlikovati ili “kontrastirati” odabrane dijelove tijela od okolnog tkiva. Ovo pomaže ljekarima da dijagnosticiraju medicinska stanja poboljšavajući vidljivost određenih organa, krvnih sudova ili tkiva.
Vrste kontrastnih materijala
Postoji nekoliko vrsta kontrastnih materijala. Jedinjenja na bazi joda i barijum-sulfata koriste se u rendgenskim i kompjuterizovanim tomografskim pregledima (CT). Kontrastni materijali mogu imati hemijsku strukturu koja uključuje jod, prirodni hemijski element. Ovi kontrastni materijali se mogu ubrizgati u vene ili arterije, unutar diskova ili fluidnih prostora kičme, te u druge tjelesne šupljine. Barijum-sulfat je najčešći kontrastni materijal koji se uzima na usta ili oralno. Također se koristi rektalno i dostupan je u nekoliko oblika, uključujući: prah, koji se prije primjene pomiješa s vodom, tečnost, paste, tablet.
Kada su kontrastni materijali na bazi joda i barij-sulfata prisutni u određenom dijelu tijela, oni blokiraju ili ograničavaju sposobnost prolaska rendgenskih zraka. Kao rezultat toga, krvni sudovi, organi i drugo tjelesno tkivo koji privremeno sadrže spojeve na bazi joda ili barija mijenjaju svoj izgled na rendgenskim ili CT snimcima. Gadolinijum je ključna komponenta kontrastnog materijala koji se najčešće koristi u pregledima magnetne rezonancije (MR). Kada je ova supstanca prisutna u tijelu, ona mijenja magnetska svojstva obližnjih molekula vode, što poboljšava kvalitetu MR slika. Slani rastvor (slana voda) i gas (kao što je vazduh) se takođe koriste kao kontrastni materijali u radiološkim pregledima. Mikromjehurići i mikrosfere su davani za ultrazvučne preglede, posebno za preglede srca.
Kontrastna sredstva ulaze u tijelo na jedan od tri načina. Oni mogu biti:
- Na usta ili oralno ( progutati )
- Klistiranjem (daje se rektalno)
- Ubrizgavanjem u krvni sud (venu ili arteriju; također se naziva davanje intravenozno ili intraarterijsko)
- Nakon radioloskog pregleda s kontrastnim materijalom, materijal se apsorbira u tijelu ili se eliminira putem urina ili crijeva.
Koji pregledi snimanja koriste kontrastne materijale?
Oralni kontrastni materijali
Barij-sulfatni kontrastni materijali koji se gutaju ili daju na usta (oralno) koriste se za poboljšanje standardnih rendgenskih, fluoroskopskih i CT slika gastrointestinalnog trakta, uključujući: Grlo (Ždrijelo), jednjak, stomak, tanko crijevo, debelo crijevo.
Rektalni kontrastni materijali
Barijum-sulfatna kontrastna sredstva koja se daju klistirom (rektalno) koriste se za poboljšanje standardnih rendgenskih, fluoroskopskih i CT slika donjeg gastrointestinalnog (GI) trakta (debelo crijevo i rektum). U nekim situacijama kontrastna sredstva na bazi joda zamjenjuju se kontrastnim sredstivima na bazi barij-sulfata za rektalnu primjenu.
Intravenska kontrastna sredstva
Kontrastna sredstva na bazi joda koji se ubrizgavaju u venu (intravenozno) koriste se za poboljšanje rendgenskih zraka (uključujući fluoroskopske slike) i CT slika. Gadolinijum ubrizgan u venu (intravenozno) koristi se za poboljšanje MR slika. Obično se koriste za poboljšanje: unutrašnjih organa, uključujući srce, pluća, jetru, nadbubrežne žlijezde, bubrege, gušteraču, žučnu kesu, slezenu, matericu, gastrointestinali trakt, uključujući želudac, tanko i debelo crijevo, arterije i vene tijela, uključujući žile u mozgu, vratu, grudima, abdomenu, karlici i nogama, meka tkiva tijela, uključujući mišiće, masno tkivo i kož, promjene na mozgu, grudni koš.
Radiološki su pregledi, a naročito savremena radiološka dijagnostika (kompjuterizovana tomografija – CT, magnetska rezonanca – MR, digitalna suptrakcijska angiografija – DSA, te ultrazvuk s doplerom), zbog mogućih štetnih djelovanja (zračenje, kontrastno sredstvo), u pravilu usmjereni na dokazivanje sumnje na bolest, a samo u specifičnim situacijama (npr. mamografija) na „probir“ asimptomatskih bolesnika. Radiološki su pregledi opravdani samo kada mogu utjecati na daljnje liječenje bolesnika, odnosno dovesti do konačne dijagnoze ili promjene liječenja. Radiološki pregledi za bolesnike kod kojih je dijagnoza već postavljena, ili diferentnija dijagnoza ne može utjecati na terapiju, nisu opravdani. Za većinu radioloških pregleda bolesnik mora biti suradljiv, tj. mora biti u mogućnosti mirovati određeno vrijeme, ponekad u specifičnom položaju tijela, prema potrebi i zadržati dah. Bolesnici koji su slabije suradljivi ili potpuno nesuradljivi (mlađa djeca, psihički promijenjeni ili dementni bolesnici) mogu se ponekad pregledati uz smanjenje dijagnostičke kvalitete, ili se pregledavaju u sedaciji, odnosno anesteziji. Takve je bolesnike u pravilu potrebno pregledavati u bolničkim uslovima.
Kako pripremiti bolesnika za radiološki pregled?
Za sve je bolesnike koji dolaze na radiološki pregled važno specijalistu radiologije prenijeti informaciju o cilju odnosno svrsi pregleda, tj. uputnoj dijagnozi i važnijim drugim patološkim nalazima, te postaviti što je moguće više ciljan klinički upit. Na taj se način omogućuju bolje planiranje i izvođenje, kvalitetnija interpretacija radiološkog pregleda, davanje boljeg i preciznijeg radiološkog mišljenja, kao i izbjegavanje ponavljanja odnosno reinterpretacije istog pregleda u cilju „razjašnjavanja“ sumnjivih nalaza. Od izuzetne je važnosti uputiti bolesnika da na pregled ponese raniju radiološku dokumentaciju (snimke i nalaze). Naime, vrlo često nije moguće iz jednog snimanja postaviti konačnu radiološku dijagnozu, te se tek usporedbom s ranijim nalazima i slikovnom reprezentacijom može procijeniti opseg bolesti. Reinterpretacija već učinjenih nalaza u svjetlu kasnije dostavljenih prethodnih snimki znači izgubljeno vrijeme prvenstveno za bolesnika, ali i radiologa – stoga stare nalaze i slikovne prikaze treba donijeti odmah. Prilikom upućivanja na radiološki pregled potrebno je anamnestički i u dokumentaciji provjeriti postoje li kod bolesnika alergije na radiološka kontrastna sredstva (jodna, rijetko gadolinijeva) te podatke prenijeti radiologu. Također je važno anamnestički i u dokumentaciji provjeriti postoje li u bolesnikovu tijelu bilo kakvi implantati (srčani i moždani elektrostimulatori, ortopedske i druge proteze, hirurške kopče, žice, osteosintetski materijal, umjetne valvule i drugo), pa i te podatke prenijeti radiologu. Kod pregleda ionizirajućim zračenjem (radiografija, dijaskopija, CT), ali i MR-om žena u fertilnoj dobi treba od bolesnice uzeti podatke o eventualnoj trudnoći u trenutku pregleda (uterus tada ne smije biti u polju zračenja). Žene koje ne primjenjuju kontracepciju trebalo bi izlagati ionizirajućem zračenju samo u prvih 10 dana redovitog ciklusa. Organe koji mijenjaju morfologiju pod cikličkim utjecajem hormona (dojke, uterus) treba radiološki pregledavati u stadiju ciklusa kad su pod manjim hormonskim utjecajem (početkom ciklusa) čime se smanjuje vjerojatnost lažno pozitivnog nalaza. Za pojedine radiološke preglede postoji specifična priprema kako bi slikovni prikaz bio što bolji, najčešće u cilju smanjenja artefakata zbog velike količine crijevnog plina, odnosno fekalnog sadržaja.
Kod konvencionalnih radiografskih pregleda (RTG srca i pluća, abdomena odnosno urotrakta te koštano-zglobnog sistema) u pravilu nije potrebna posebna priprema bolesnika. Važno je poznavati ozbiljna ograničenja tih pregleda te njihovu za mnoge bolesti i stanja relativno nisku osjetljivost zbog čega ih nije preporučljivo koristiti kao preglede „isključivanja“.
Rizični pacijenti
Neka stanja povećavaju rizik od alergijske ili neželjene reakcije na kontrastna sredstva na bazi joda. Povećan rizik od alergije ili neželjene reakcije na kontrastno sredstvo ne znači nužno da pacijent ne može da se podvrgne radiološkom pregledu s kontrastnim sredstvom. Lijekovi se ponekad daju prije primjene kontrastnog materijala kako bi se smanjio rizik od alergijske reakcije kod osjetljivih pacijenata. Stanja koja mogu povećati rizik uključuju: prethodne nuspojave na kontrastne materijale na bazi joda, istorija astme, istorija alergije, srčana bolest, dehidracija, anemija srpastih ćelija, policitemija i mijelom, bubrežna bolest, upotreba lijekova kao što su beta blokatori, NSAIL, interleukin 2, primili veliku količinu kontrastnog sredstva u posljednja 24 sata
Trudnoća i kontrastna sredstva
Prije bilo kakvog pregleda, žene uvijek trebaju obavijestiti svog ljekara ili radiološkog inžinjera ako postoji bilo kakva mogućnost da su trudne. Mnogi slikovni testovi i primjena kontrastnih sredstava izbjegavaju se tokom trudnoće kako bi se smanjio rizik za bebu.
Za CT snimanje, ako trudnica mora da se podvrgne snimanju kontrastnim sredstvom na bazi joda, pacijent bi trebao razgovarati sa svojim ljekarom i radiologom kako bi shvatio potencijalne rizike i prednosti skeniranja s kontrastom.
Za MR snimanje, primjena kontrastnog materijala gadolinijuma se obično izbjegava zbog nepoznatog rizika za bebu. Međutim, može se koristiti kada se kritične informacije mogu dobiti samo uz upotrebu kontrastnog sredstva na bazi gadolinija.
Intravenski kontrastni materijal (jod i gadolinijum) i dojenje
Proizvođači intravenskih kontrastnih sredstava daju posebne upute za majke koje doje. Oni savjetuju da majke ne bi trebale dojiti svoju bebu 24 do 48 sati nakon davanja kontrastnog sredstva. Priručnik o kontrastnim sredstvima Američkog koledža radiologije (ACR) iz 2021. objavljuje podatke iz dosadašnjih istraživanja na ovu temu u kojem se navodi da je literature o izlučivanju kontrastnih sredstava na bazi joda i gadolinijuma u majčino mlijeko I gastrointestinalna apsorpcija ovih agenasa iz majčinog mlijeka je vrlo ograničena. No međutim, nekoliko studija je pokazalo da je očekivana doza kontrastnog sredstva koje dijete apsorbira iz progutanog majčinog mlijeka izuzetno niska.
Poput jodiranih kontrastnih sredstava, kontrastni mediji na bazi gadolinijuma imaju poluživot u plazmi od približno 2 sata i gotovo se potpuno uklanjaju iz krvotoka kod pacijenata s normalnom funkcijom bubrega u roku od 24 sata. Slično jodiranim kontrastnim sredstvima, kontrastna sredstva na bazi gadolinijuma također se izlučuju u majčino mlijeko. Pretpostavka je da se najveći dio gadolinija izlučenog u majčino mlijeko nalazi u stabilnom i helatiranom obliku.
Ako je majka i dalje zabrinuta zbog bilo kakvih potencijalnih štetnih efekata, treba joj dati priliku da donese informiranu odluku o tome da li da nastavi ili privremeno odustane od dojenja nakon što primi kontrastno sredstvo. Ako majka to želi, može se suzdržati od dojenja 12-24 sata uz aktivno cijeđenje i izbacivanje majčinog mlijeka iz obje dojke tokom tog perioda. U očekivanju ovoga, možda će poželjeti da koristi pumpu za grudi da dobije mlijeko prije kontrastne studije kako bi nahranila novorođenče tokom perioda od 24 sata nakon pregleda.
Zaključak
Svrha primjene kontrastnih sredstava je pojačati i poboljšati dijagnostičke informacije kod slikovnih prikaza anatomije i patologije organskih sistema. Kontrastna sredstva uveliko sudjeluju u proračunu radiologije jer se radi o materijalu koji se svakodnevno koristi u velikim količinama, posebno kod CT pretraga i angiografija te u intervencijskoj radiologiji. Izuzetno je važno poznavati indikacije za primjenu kontrastnih sredstava kako bi njihova primjena bila optimalna, a samim time i reducirale potencijalne mogućnosti nastanka alergijskih reakcija odnosno drugih neželjenih komplikacija.
Članak sponzoriše farmaceutska kuća:
