Lijekovi i suplementi Sponzorirano

Značaj enteralne prehrane u gastroenterologiji

Enteralna prehrana, šta je to?

Enteralna prehrana je, uz parenteralnu prehranu, jedna od dvije vrste umjetne prehrane koju imamo u medicini. To je tehnika potpore u kojoj se u tijelo unose različite hranjive tvari koje pacijent može trebati, obično pomoću sonde koja ide izravno u crijevo ili želudac (nije pri svijesti) ili ako pacijent može sam oralno unositi.

U kojim slučajevima se primjenjuje?

Enteralna prehrana je tehnika odabira u svim situacijama u kojima je pacijent pothranjen ili postoji rizik od toga da pati zbog nemogućnosti gutanja ili odbijanja da to učini dobrovoljno zbog ozljede, bolesti ili mentalnog poremećaja. Drugim riječima: koristi se kod pacijenata bez sposobnosti gutanja, sa znatno smanjenim kapacitetom ili koji to odbijaju uprkos tome što imaju funkcionalnu sposobnost za to. Međutim, da bi se enteralna prehrana mogla primijeniti, probavni sistem mora imati minimalnu funkcionalnost kada je u pitanju probavljanje i / ili apsorpcija hranjivih sastojaka. Može se koristiti kod pacijenata bilo koje dobi, od dojenčadi do starijih osoba.

Prehrana kroz historiju

Spoznaje o značaju prehrane u liječenju bolesnika prisutne su od davnine i sastavni su dio svih medicinskih kultura i škola. Medicinski zapisi iz razdoblja starog Egipta, 3.000 godina prije Krista, opisuju primjenu nutritivnih klizmi (mješavina vina, mlijeka, sirutke, pšenice, bujona) kao alternativnog načina hranjenja bolesnika i liječenja proljeva. John Hunter, tvorac britanske hirurgije opisuje 1790. godine primjenu nutritivne sonde za unos hrane u želudac.1958. godine Barron i Fallis razvijaju prvu enteralnu pumpu i načine kontinuirane primjene enteralnih pripravaka.

Enteralne formule razvijaju se neprekidno od sredine dvadesetog stoljeća, a prekretnicu predstavlja Rosov prototip elementarnog enteralnog pripravka koji se pojavio 1949. godine. Posebnu važnost za razvoj enteralnih pripravaka ima NASA-in program svemirskih letova s ljudskom posadom i potreba za razvojem enteralnih pripravaka pogodnih za hranjenje astronauta. Ruski astronaut German Titov (august 1961.) i američki John Glenn (februar 1962.) prvi su ljudi koji su se hranili enteralnim pripravcima u svemiru. Od tihog ulaska enteralnih formula u kliničku medicinu prije pedeset godina do danas je učinjen značajan napredak.Klinička prehrana danas obuhvata sve oblike prehrane bolesnika, tj. uobičajenu peroralnu prehranu, dijetne modifikacije i pripravke te enteralnu i parenteralnu prehranu.

Razlika između enteralne i parenteralne prehrane?

Enteralna prehrana podrazumijeva unos hrane i/ili komercijalnih nutritivnih otopina u: želudac, dvanaesnik ili jejunum.

Indikacije za upotrebu enteralne prehrane mogu biti:

  • otežano gutanje ili potpuno onemogućeno gutanje
  • hranjenje nesvjesnog bolesnika
  • upalne bolesti crijeva
  • hipermetabolička stanja (npr. opekline, sepsa, trauma)
  • perioperativna priprema
  • hronična upala gušterače
  • maligne bolesti, hemoterapija, zračenje
  • neurološke bolesti
  • hronično zatajenje jetre i bubrega
  • neprimjeren unos hrane kod: prijeloma kosti, anoreksije, hronične plućne bolesti, srčanog zatajenja.

Parenteralna prehrana podrazumijeva unos svih potrebnih energetskih i nutritivnih sastojaka u obliku otopina u krvotok (perifernim ili centralnim venskim putem).

Bolesnika treba hraniti parenteralno:

  • kada unošenje hrane na usta nije moguće ili iskoristivo
  • u stanjima sindroma kratkog crijeva
  • kada je stanje bolesnika takvo da se mora tačno paziti na ispunjavanje zadanih nutritivnih potreba.

Enteralna prehrana je poželjnija u odnosu na parenteralnu prehranu zbog veće sigurnosti terapije enteralnom i uporedne pogodnosti. Razvijen je širok spektar proizvoda za enteralnu prehranu, uključujući proizvode specifične za bolest koji pomažu u upravljanju prehrambenim potrebama pacijenata sa zatajenjem bubrega, zatajenjem jetre, bolestima pluća, dijabetesom i drugim stanjima. Prije početka terapije enteralnom prehranom potrebno je provesti procjenu nutritivnih potreba svakog pacijenta i funkcije probave. Učestalost ozbiljnih komplikacija, posebno septičkih, znatno je niža kod bolesnika na enteralnoj prehrani.

Šta je malnutricija?

Malnutricija se odnosi na manjak, višak ili neravnotežu u unosu energije i/ili hranljivih materija. Termin malnutricija pokriva 2 široke grupe stanja. Jedna je ‘pothranjenost'—koja uključuje zaostajanje u razvoju (mala visina za dob), gubitak (mala težina za visinu), nedovoljnu težinu (mala težina za dob) i nedostatak mikronutrijenata (nedostatak važnih vitamina i minerala). Pothranjenost može biti posljedica neodgovarajućeg unosa hrane, malapsorpcije, sistemskog gubitka nutritiva zbog proljeva, zatajenja jetre ili bubrega, malignih te crijevnih bolesti. Procjena stanja uhranjenosti treba biti dio svakog općeg zdravstvenog pregleda, uključujući anamnezu, fizikalni pregled i birane laboratorijske pretrage. Drugo stanje je prekomjerna težina, gojaznost i nezarazne bolesti povezane s prehranom (kao što su bolesti srca, moždani udar, dijabetes i rak).

Koji su znakovi koji upućuju na pothranjenost?

Znakovi koji mogu uputiti na pothranjenost su:

  • gubitak tjelesne težine
  • gubitak potkožnog masnog tkiva
  • atrofija mišića
  • periferni edemi (bez srčane bolesti)
  • ragade u kutovima usta
  • ispadanje kose, gubitak sjaja kose
  • učestale infekcije (npr. upala pluća)
  • sporo zarastanje rana
  • modrice nakon pritiska kože
  • mlitavost, bezvoljnost.

Značaj enteralne i parenteralne prehrane u liječenju gastroenteroloških pacijenata

Nepovoljni učinci pothranjenosti na klinički tok i ishod liječenja različitih bolesti doveli su do razvoja kliničke prehrane kao važnog segmenta liječenja gastroenteroloških i internističkih bolesnika. Nutritivnu podršku treba započeti i prije razvoja malnutricije, posebno kod bolesnika izloženih visokom riziku od njezina nastanka. 

Bolesnici s bolestima gastrointestinalnog sistema skloni su razvoju nutritivnih poremećaja ponajprije zbog same uloge sistema u probavi hrane i apsorpciji nutritivnih sastojaka. Poznavanje temeljnih postulata kliničke prehrane nužno je u pristupu liječenju bolesnika s bolestima probavnog sistema. 

Kod bolesnika sa teškim gastrointestinalnim poremećajima ili akutnim septičkim komplikacijama te drugim teškim kliničkim stanjima povišene su stope morbiditeta i mortaliteta dijelom i kao posljedica neadekvatnog stanja uhranjenosti, tj. malnutricije, neovisno o svim ostalim primijenjenim oblicima liječenja.

Upalne bolesti crijeva (Crohnova bolest i ulcerozni kolitis)

Pothranjenost je posebno učestala pojava kod bolesnika s Crohnovom bolešću (MC), a posljedica je brojnih faktora kao što su gubitak apetita, izbjegavanje hrane zbog provociranja tegoba, malapsorpcije i maldigestije, interakcija s lijekovima te drugih, u prvom redu postoperativnih komplikacija. Bolesnici s ulceroznim kolitisom (UC) također su skloni razvoju pothranjenosti i različitim nutritivnim deficitima, no u manjem obimu i težini nego bolesnici s Crohnovom bolešću. Pothranjene bolesnike, kao i one s izraženom aktivnošću bolesti te djecu sa zaostajanjem u rastu treba liječiti enteralnom prehranom. Zaostajanje u rastu važan je problem kod djece koja boluju od Crohnove bolesti. Razvije li se IBD u djetinjstvu, to može rezultirati zaostajanjem u rastu kod 30-40% bolesnika.Iako je kod mnogih bolesnika s upalnim bolestima crijeva malnutricija problem koji zahtijeva dugotrajnu prehrambenu podršku, treba napomenuti da i kraća primjena enteralne ili parenteralne prehrane u trajanju od nekoliko sedmica poboljšava opće stanje bolesnika, uz prolongiran učinak na stanje uhranjenosti.

Jetrene bolesti (ciroza jetre)

Malnutricija je česta pojava kod oboljelih od ciroze jetre, a proteinsko-energetska malnutricija može biti prisutna kod 20% bolesnika s kompenziranom bolešću i kod više od 60% bolesnika s izrazitom jetrenom insuficijencijom. Akutna jetrena bolest rijetko je udružena sa značajnijim promjenama stanja uhranjenosti.

Potencijalni uzroci malnutricije kod ciroze jetre uključuju smanjen unos nutrijenata zbog promjena u percepciji okusa, modifikacije prehrambenih preferencija, gubitak apetita i anoreksiju. Neprivlačne dijete sa smanjenim udjelom soli i proteina mogu dodatno uzrokovati sniženje prehrambenog unosa. Probavne tegobe ili poremećaji apsorpcije nutrijenata zbog abnormalnosti sekrecije gušterače ili žuči mogu dodatno otežati situaciju. Malapsorpciju dodatno uzrokuju lijekovi koji se učestalo koriste kod ove vrste bolesnika. Gubici nutrijenata postaju posebno problematični kod pojave značajnih komplikacija bolesti jetre.

Metaboličke promjene posebno su vidljive u stanju gladovanja budući da jetra zahvaćena cirozom ne može uskladištiti značajne količine glikogena i stoga ne osigurava adekvatnu količinu glukoze glikogenolizom. Kako bi se zadovoljile potrebe za glukozom, aktivira se glukoneogeneza, što uzrokuje prijevremeni katabolizam proteina da bi se osigurale aminokiseline za sintezu glukoze. Druga posljedica poremećenog metabolizma glukoze u cirozi jetre je preferiranje upotrebe masti kao alternativnih izvora energije. Potiče se lipoliza i pojačana je oksidacija lipida, što rezultira gubitkom masnog tkiva. Razdoblja gladovanja posebno su opasna za bolesnike s cirozom jetre te se trebaju izbjegavati.

Akutni pankreatitis

Akutni pankreatitis je, u više od 80% slučajeva, bolest blagog do srednje teškog stepena s brzim i potpunim oporavkom. Kod tih bolesnika nutritivna terapija najčešće nije potrebna te se nekoliko dana primjenjuje potporno liječenje (nadoknada volumena, analgezija). Klinička slika presuđuje o trenutku ponovnog uvođenja peroralne prehrane, a umjereno povišenje amilaza i lipaze nije ograničavajući faktor. Pretpostavlja se da obroci koji se sastoje uglavnom od ugljikohidrata u manjem stepenu stimuliraju enzime gušterače nego što to čine lipidi i proteini. U gotovim pripravcima, proteini se mogu naći u obliku oligopeptida, kako se ne bi dodatno stavljalo opterećenje na gušteraču, a lipidi se mogu dati u obliku srednjelančanih triglicerida – MCT (eng.  middle chain tryclicerides).

Hronični pankreatitis

Kod hroničnog pankreatitisa smanjena je sekrecija enzima, što rezultira maldigestijom koja se manifestira steatorejom. Steatoreja nosi sa sobom i manjak vitamina topivih u masti. Intolerancija glukoze i bol dodatni su faktori koji utiču na nutritivni unos. Osnove nutritivne podrške kod hroničnog pankreatitisa su: modifikacija prehrane, dodatak pankreatičnih enzima i vitamina topivih u mastima. Preporučuje se 6-8 obroka na dan, zajedno s enzimskim dodacima. Bitno je osigurati dovoljnu količinu kalorija (2500-3000 kcal×dan-1).

Zloćudna oboljenja GIT-a

Loš nutritivni status često je očekivani dio toka maligne bolesti i njezine terapije. Gubitak tjelesne mase i znakove pothranjenosti nalazimo u rasponu od 9% (karcinom dojke) do 80% (karcinom jednjaka) bolesnika s malignim bolestima. Nadalje, čak 20% bolesnika oboljelih od karcinoma umire od posljedica pothranjenosti, a ne od posljedica progresije osnovne bolesti.

Malnutricija kod bolesnika s dijagnozom karcinoma povezuje se s povišenim mortalitetom, skraćenim vremenom preživljenja, smanjenom kvalitetom života i smanjenim funkcionalnim statusom. Prilikom provođenja nutritivne terapije treba uzeti u obzir smanjen apetit, raniju pojavu osjećaja sitosti, umor, teškoće kod gutanja, suhoću usta, rane u ustima, osjetljivost na mirise, promjene okusa, proljev, zatvor, mučninu i povraćanje.

Ukupna potrošnja energije kod onkološkog pacijenta ukoliko nije mjerena individualno, treba biti procijenjena na isti način kao kod zdrave osobe i generalno se kreće od 25-30 kcal/kg/dan. Preporučuje se da unos proteina iznosi više od 1 gr/kg/dan, a ukoliko je moguće i do 1,5 gr/kg/dan. Kod onkoloških pacijenata kod kojih postoji gubitak težine sa inzulinskom rezistencijom preporučuje se povećanje potrošnje energije iz masti u odnosu na ugljikohidrate.Može se preporučiti upotreba suplemenata sa Ω-3 masnim kiselinama ili ribljim uljem radi poboljšanja apetita, unosa hrane i povećanja mišićne mase.

ČLANAK SPONZORIRA FARMACEUTSKA KUĆA:

OCIJENITE OVAJ ČLANAK:
Sending
User Review
5 (2 votes)

Maida Ferizović

Dr Maida Ferizovićje uposlena u Kantonalnoj bolnici Bihać, specijalistica je interne medicine i subspecijalistica gastroenterologije i hepatologije.